Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 46, a. 10

O mjestu

Prigovor 1. Čini se da Krist nije trpio na prikladnu mjestu. Krist je naime trpio prema ljudskome tijelu, koje je doduše bilo začeto od Djevice u Nazaretu, a rođeno u Betlehemu. Dakle, čini se da nije trebao trpjeti u Jeruzalemu, nego u Nazaretu ili u Betlehemu.

Prigovor 2. Nadalje, istina mora odgovarati slici. Ali Kristova se muka označavala žrtvama staroga zakona. No takve su se žrtve prinosile u Hramu. Dakle, i Krist je trebao trpjeti u Hramu, a ne izvan gradskih vrata.

Prigovor 3. Nadalje, lijek mora odgovarati bolesti. Ali Kristova je muka bila lijek protiv Adamova grijeha. Adam pak nije bio pokopan u Jeruzalemu, nego u Hebronu; kaže se naime u Jš 14: „Ime se Hebrona prije zvalo Kirjat Arba: najveći Adam ondje u zemlji Anakimâ bio je položen“.

Naprotiv, kaže se u Lk 13: „Ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema“. Prikladno je dakle u Jeruzalemu trpio.

Odgovaram: kako se kaže u knjizi De octoginta tribus quaest., „sve je na vlastitim mjestima i u vlastitim vremenima izvršio Spasitelj“, jer kao što je sve u njegovoj ruci, tako su također i sva mjesta. I stoga, kao što je Krist u prikladno vrijeme trpio, tako također i na prikladnu mjestu.

Odgovor na 1. prigovor: Krist je nadasve prikladno trpio u Jeruzalemu. Ponajprije doduše zato što je Jeruzalem bio mjesto od Boga izabrano za prinošenje žrtava njemu. Koje su slikovite žrtve označavale Kristovu muku, koja je prava žrtva, prema onome u Ef 5: „Predao je samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu na ugodan miris“. Odatle Beda kaže u jednoj homiliji da se „približavanjem časa muke Gospodin htio približiti mjestu muke“, naime u Jeruzalemu, kamo je stigao pet dana prije Pashe, kao što se pashalno janje pet dana prije Pashe, to jest desetoga dana mlađaka, prema zapovijedi zakona, vodilo k mjestu žrtvovanja. Drugo, jer se snaga njegove muke imala proširiti na sav svijet, htio je trpjeti u središtu nastanjene zemlje, to jest u Jeruzalemu. Odatle se kaže u Psalmu: „Bog pak, kralj naš od vjekova, učinio je spasenje posred zemlje“, to jest u Jeruzalemu, za koji se kaže da je pupak zemlje. Treće, jer je to nadasve dolikovalo njegovoj poniznosti: da kao što je izabrao najsramotniju vrstu smrti, tako je također njegovoj poniznosti pripadalo to što na tako glasovitu mjestu nije odbio podnijeti sramotu. Odatle papa Leon kaže u jednom govoru o Bogojavljenju: „Onaj koji je uzeo obličje sluge, Betlehem je predizabrao za rođenje, a Jeruzalem za muku“. Četvrto, da bi pokazao kako je od narodnih knezova potekla zloća onih koji ga ubijaju. I stoga je u Jeruzalemu, gdje su knezovi boravili, htio trpjeti. Odatle se kaže u Dj 4: „Urotiše se u ovome gradu protiv svetoga sluge tvojega Isusa, kojega si pomazao, Herod i Poncije Pilat, s poganima i pukom Izraelovim“.

Odgovor na 2. prigovor: Krist nije trpio u Hramu ili u gradu, nego izvan vrata, radi triju razloga. Ponajprije doduše da bi istina odgovarala slici. Naime junac i jarac, koji su se u najsvečanijoj žrtvi prinosili za očišćenje cijeloga mnoštva, spaljivali su se izvan tabora, kako se zapovijeda u Lev 16. Odatle se kaže u Heb 13: „Kojih naime životinja krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, njihova se tijela spaljuju izvan tabora. Zato je i Isus, da posveti narod svojom krvlju, trpio izvan vrata“. Drugo, da bi nam time pružio primjer izlaženja iz svjetovnoga života. Zato se ondje dodaje: „Iziđimo dakle k njemu izvan tabora noseći njegovu sramotu“. Treće, kako Krizostom kaže u govoru o Muci: „Nije htio Gospodin trpjeti pod krovom, ne u židovskome Hramu, da Židovi ne bi oduzeli spasonosnu žrtvu, da ne bi pomislio kako je prinesena samo za onaj puk. I stoga izvan grada, izvan zidina, da spoznaš da je žrtva zajednička, da je prinos cijele zemlje, da je opće očišćenje“.

Odgovor na 3. prigovor: kako Jeronim kaže tumačeći Mateja: „Netko je protumačio mjesto Golgotu kao ono na kojemu je pokopan Adam, i zato tako nazvano jer je ondje sahranjena glava drevnoga čovjeka. Povoljno tumačenje i koje godi ušima puka, pa ipak nije istinito. Izvan grada naime i izvan vrata mjesta su na kojima se sijeku glave osuđenih; i prozvana su imenom Golgote, to jest obezglavljenih. Zato je pak ondje raspet Isus da bi se ondje gdje je prije bilo gubilište osuđenih, podigli stjegovi mučeništva. Za Adama pak čitamo u Knjizi Jošue sina Nunova da je pokopan pokraj Hebrona“. No Krist je radije trebao biti raspet na uobičajenu mjestu osuđenih negoli pokraj Adamova groba, da bi se pokazalo kako Kristov križ nije bio samo lijek protiv osobnoga Adamova grijeha, nego također protiv grijeha cijeloga svijeta.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.