Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 40, a. 3

Je li trebao prezreno živjeti na ovome svijetu ili s bogatstvima i čašću

Prigovor 1. Čini se da Krist na ovome svijetu nije trebao voditi siromašan život. Krist je naime trebao preuzeti najpoželjniji život. Ali najpoželjniji je život onaj koji je osrednji između bogatstva i siromaštva; kaže se naime u Izr 30: „Prosjačenja i bogatstva ne daj mi, podijeli samo ono što je nužno za moju hranu“. Dakle, Krist nije trebao voditi siromašan život, nego umjeren.

Prigovor 2. Nadalje, vanjska se bogatstva usmjeruju na upotrebu tijela u pogledu hrane i odjeće. Ali Krist je u hrani i odjeći vodio uobičajen život, prema načinu drugih s kojima je živio. Dakle, čini se da je i u bogatstvu i siromaštvu trebao očuvati uobičajen način života, a ne služiti se najvećim siromaštvom.

Prigovor 3. Nadalje, Krist je ljude ponajvećma pozivao na primjer poniznosti, prema onome u Mt 11: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“. Ali poniznost se ponajvećma hvali u bogataša, kako se kaže u 1 Tim posl.: „Bogatima ovoga svijeta zapovjedi neka ne misle visoko“. Dakle, čini se da Krist nije trebao voditi siromašan život.

Naprotiv, kaže se u Mt 8: „Sin Čovječji nema kamo glavu nasloniti“. Kao da kaže, prema Jeronimu: „Zašto me želiš slijediti radi bogatstava i dobitaka svijeta, kad sam u toliku siromaštvu da nemam ni svratišta, i služim se krovom koji nije moj?“ I na ono u Mt 17: „Da ih ne sablaznimo, idi na more“, Jeronim kaže: „Ovo, jednostavno shvaćeno, izgrađuje slušatelja dok sluša da je Gospodin bio u toliku siromaštvu da nije imao odakle platiti porez za sebe i apostola“.

Odgovaram: Kristu je dolikovalo na ovome svijetu voditi siromašan život. Ponajprije doduše zato što je to bilo prikladno propovjedničkoj službi, radi koje kaže da je došao, Mk 1: „Pođimo u obližnja sela i gradove da i ondje propovijedam, jer sam radi toga došao“. Potrebno je pak da propovjednici riječi Božje, da bi se posve posvetili propovijedanju, budu posve slobodni od brige za svjetovne stvari. Što ne mogu činiti oni koji posjeduju bogatstva. Odatle i sam Gospodin, šaljući apostole propovijedati, kaže im: „Nemojte posjedovati zlata niti srebra“. I sami apostoli kažu u Dj 6: „Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju i poslužujemo kod stolova“. Drugo zato što, kao što je preuzeo tjelesnu smrt da bi nama darovao duhovan život, tako je podnio tjelesno siromaštvo da bi nama darovao duhovna bogatstva, prema onome u 2 Kor 8: „Znate milost Gospodina našega Isusa Krista: radi nas je postao siromah, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“. Treće zato da se, kada bi imao bogatstva, njegovo propovijedanje ne bi pripisivalo lakomosti. Odatle Jeronim kaže tumačeći Mateja da bi se činilo, ako bi učenici imali bogatstva, da nisu propovijedali radi spasenja ljudi, nego radi dobitka. A isti je razlog i o Kristu. Četvrto, da bi se to većom pokazala snaga njegova božanstva što se po siromaštvu činio bjednijim. Odatle se kaže u jednom govoru Efeškoga sabora: „Izabrao je sve siromašno i neugledno, sve osrednje i mnogima nepoznato, da bi se spoznalo da je božanstvo preobrazilo krug zemaljski. Zato je izabrao siromašnu majku, još siromašniju domovinu, te postaje oskudan novcem. I to neka ti protumače jaslice“.

Odgovor na 1. prigovor: čini se da oni koji žele živjeti po kreposti trebaju izbjegavati preobilje bogatstava i prosjačenje, ukoliko su prigode za griješenje; jer obilje je bogatstava prigoda za oholost, a prosjačenje je prigoda za krađu i laganje ili također krivokletstvo. No budući da Krist nije bio sposoban za grijeh, zbog toga razloga, iz kojega je Salomon to izbjegavao, Krist to nije morao izbjegavati. Pa ipak svako prosjačenje nije prigoda za krađu i krivokletstvo, kako ondje Salomon po svemu sudeći dodaje, nego samo ono koje je protivno volji, da bi ga izbjegao čovjek krade i krivo se kune. Ali dragovoljno siromaštvo nema tu opasnost. I takvo je siromaštvo Krist izabrao.

Odgovor na 2. prigovor: služiti se uobičajenim životom u pogledu hrane i odjeće netko može ne samo posjedujući bogatstva, nego i primajući nužne stvari od bogataša. Što se također dogodilo oko Krista; kaže se naime u Lk 8 da su neke žene pratile Krista, koje su mu posluživale od svojih dobara. Jer kako Jeronim kaže u Contra Vigilantium: „Bio je židovski običaj, i nije se smatralo krivnjom prema starom običaju naroda, da žene od svojega imetka poslužuju hranom i odjećom svoje učitelje. Pavao pak spominje da je to odbacio jer je moglo stvoriti sablazan među poganima“. Tako je dakle uobičajena hrana mogla postojati bez brige koja priječi propovjedničku službu, ali ne i posjedovanje bogatstava.

Odgovor na 3. prigovor: u onome koji je siromašan iz nužde, poniznost se ne hvali mnogo. Ali u onome koji je dragovoljno siromašan, kao što je bio Krist, samo je siromaštvo znak najveće poniznosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.