Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 40, a. 4

Je li trebao živjeti po zakonu

Prigovor 1. Čini se da Krist nije živio prema zakonu. Zakon je naime zapovijedao da se u subotu ne obavlja nikakav posao, kao što je „Bog u sedmi dan počinuo od svega djela koje je načinio“. Ali on je u subotu izliječio čovjeka i zapovjedio mu da uzme svoju postelju. Dakle, čini se da nije živio prema zakonu.

Prigovor 2. Nadalje, Krist je isto činio i poučavao, prema onome u Dj 1: „Počeo je Isus činiti i poučavati“. Ali on je poučavao u Mt 15 da „sve što ulazi u usta ne onečišćuje čovjeka“, što je protiv zapovijedi zakona, koji je govorio da čovjek biva nečist po blagovanju i dodiru nekih životinja, kako je bjelodano u Lev 11. Dakle, čini se da on sam nije živio prema zakonu.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je isti sud o onome koji čini i o onome koji pristaje, prema onome u Rim 1: „Ne samo oni koji čine, nego i oni koji odobravaju onima koji čine“. Ali Krist je pristao učenicima koji su kršili zakon time što su u subotu trgali klasje, ispričavajući ih, kako se nalazi u Mt 12. Dakle, čini se da Krist nije živio prema zakonu.

Naprotiv, kaže se u Mt 5: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke“. Tumačeći što Krizostom kaže: „Zakon je ispunio ponajprije doduše ničim ne prijestupivši zakonske propise; drugo, opravdavajući po vjeri, što Zakon po slovu nije bio kadar učiniti“.

Odgovaram: Krist je u svemu živio prema zapovijedima zakona. Čemu za znak, htio se također i obrezati; obrezanje je naime neko očitovanje ispunjavanja zakona, prema onome u Gal 5: „Svjedočim svakome čovjeku koji se obrezuje da je dužan izvršiti sav zakon“. Htio je pak Krist živjeti prema zakonu ponajprije doduše da potvrdi Stari zakon. Drugo, da ga obdržavajući ga u samome sebi dovrši i okonča, pokazujući da je bio usmjeren prema njemu. Treće, da Židovima oduzme prigodu za klevetanje. Četvrto, da ljude oslobodi od ropstva zakona, prema onome u Gal 4: „Posla Bog Sina svoga rođena pod zakonom, da otkupi one koji bijahu pod zakonom“.

Odgovor na 1. prigovor: Gospodin se u pogledu toga ispričava od prijestupa zakona trostruko. Na jedan doduše način zato što se zapovijeđu o posvećenju subote ne zabranjuje božansko djelo, nego ljudsko djelo; premda je naime Bog sedmoga dana prestao stvarati nova stvorenja, uvijek ipak djeluje u očuvanju i upravljanju stvarima. To pak što je Krist činio čudesa pripadalo je božanskom djelu. Zato sam kaže u Iv 5: „Otac moj sve do sada djeluje, pa i ja djelujem“. Drugo, ispričava se po tome što se onom zapovijeđu ne zabranjuju djela koja su od nužnosti za tjelesno spasenje. Odatle sam kaže u Lk 13: „Ne odrješuje li svaki od vas u subotu svojega vola ili magarca od jasala i ne vodi ga pojiti?“ I niže, 14: „Kome od vas magarac ili vol padne u zdenac, a on ga neće odmah izvući u dan subotni?“ Bjelodano je pak da su djela čudesa koja je Krist činio pripadala spasenju tijela i duše. Treće, jer se onom zapovijeđu ne zabranjuju djela koja pripadaju bogoštovlju; odakle kaže u Mt 12: „Zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu i bez krivnje su?“ I u Iv 7 kaže se da „čovjek prima obrezanje u subotu“. To pak što je Krist uzetome zapovjedio da svoju postelju nosi u subotu pripadalo je bogoštovlju, to jest hvali božanske moći. I očito je da nije kršio subotu. Premda su mu to Židovi lažno prigovarali, govoreći u Iv 9: „Nije ovaj čovjek od Boga, koji ne čuva subote“.

Odgovor na 2. prigovor: Krist je onim riječima htio pokazati da čovjek ne biva nečist po duši od upotrebe bilo koje hrane prema njezinoj naravi, nego samo prema nekome označavanju. To pak što se u zakonu neka jela nazivaju nečistima, biva zbog nekoga označavanja. Odatle Augustin kaže u Contra Faustum: „Ako se pita o svinji i janjetu, oboje je po naravi čisto, jer svako je Božje stvorenje dobro; no po nekom označavanju janje je čisto, a svinja nečista“.

Odgovor na 3. prigovor: i učenici, kada su gladni trgali klasje u subotu, ispričavaju se od prijestupa zakona zbog nužde gladi, kao što ni David nije bio prijestupnik zakona kada je zbog nužde gladi jeo kruhove koje mu nije bilo dopušteno jesti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.