III, q. 40, a. 2
Je li trebao voditi strogi život u jelu i piću i odjeći ili zajednički s drugima
Prigovor 1. Čini se da je Kristu dolikovalo voditi strog život na ovome svijetu. Krist je naime mnogo više propovijedao savršenost života negoli Ivan. Ali Ivan je vodio strog život, da bi svojim primjerom poticao ljude na savršenost života; kaže se naime u Mt 3 da je „sam Ivan imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko svojih bokova, a hrana su mu bili skakavci i divlji med“; tumačeći što Krizostom kaže: „Bilo je čudesno u ljudskom tijelu vidjeti toliku strpljivost, što je i Židove više privlačilo“. Dakle, čini se da je mnogo više Kristu dolikovala strogoća života.
Prigovor 2. Nadalje, uzdržljivost se usmjeruje prema suzdržljivosti; kaže se naime u Hoš 4: „Jedući se neće nasititi, bludničili su i nisu prestajali“. Ali Krist je suzdržljivost i u sebi sačuvao i drugima je predložio za obdržavanje, kada je rekao u Mt 19: „Ima uškopljenika koji sami sebe uškopiše poradi kraljevstva nebeskoga; tko može shvatiti, neka shvati“. Dakle, čini se da je Krist u sebi i u svojim učenicima trebao sačuvati strogoću života.
Prigovor 3. Nadalje, smiješno se čini da netko započne stroži život i da se od njega vrati u opušteniji; može se naime reći protiv njega ono što se nalazi u Lk 14: „Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti“. A Krist je najstroži život započeo nakon krštenja, boraveći u pustinji i posteći četrdeset dana i četrdeset noći. Dakle, čini se da nije bilo prikladno da se nakon tolike strogoće života vrati u uobičajen život.
Naprotiv, kaže se u Mt 11: „Došao je Sin Čovječji koji jede i pije“.
Odgovaram: kao što je rečeno, bilo je prikladno svrsi utjelovljenja da Krist ne provodi samotnički život, nego da se druži s ljudima. No onome koji se s nekima druži nadasve je prikladno da im se suobliči u zajedničkom životu, prema onome apostolovu u 1 Kor 9: „Svima sam postao sve“. I stoga je nadasve prikladno bilo da se Krist u hrani i piću uobičajeno ponaša kao i drugi. Odatle Augustin kaže u Contra Faustum da je „Ivan nazvan onim koji ne jede niti pije, jer se onom hranom kojom su se Židovi hranili nije koristio. Time se dakle Gospodin, da se njome nije koristio, u usporedbi s njime ne bi nazivao onim koji jede i pije“.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin je u svojemu životu dao primjer savršenosti u svemu što po sebi pripada spasenju. Sama pak uzdržljivost od hrane i pića ne pripada po sebi spasenju, prema onome u Rim 14: „Kraljevstvo Božje nije jelo i piće“. I Augustin kaže u knjizi De quaestionibus Evang., tumačeći ono u Mt 11: „Opravdana bi mudrost od djece svoje“, jer su naime sveti apostoli shvatili da kraljevstvo Božje nije u jelu i piću, nego u ravnodušnosti podnošenja, koje niti obilje uzdiže niti oskudica obara. A u III. De doctr. christ. kaže da „u svim takvim stvarima nije u krivnji upotreba stvari, nego pohota onoga koji se njima služi“. No oba su života dopuštena i hvalevrijedna: da naime netko odijeljen od zajedničkoga ljudskog društva čuva uzdržljivost; i da se nalazeći se u društvu drugih služi uobičajenim životom. I zato je Gospodin htio dati ljudima primjer obaju života. Ivan pak, kako Krizostom kaže tumačeći Mateja, „nije pokazao ništa više osim života i pravednosti. A Krist je imao svjedočanstvo i od čudesa. Prepuštajući dakle Ivanu da sja postom, sam je krenuo protivnim putem, ulazeći za stol carinika, te jedući i pijući“.
Odgovor na 2. prigovor: kao što drugi ljudi po uzdržljivosti postižu krepost suzdržavanja, tako je i Krist u sebi i svojima po snazi svojega božanstva krotio tijelo. Odatle, kako se čita u Mt 9: „Farizeji i Ivanovi učenici su postili, a Kristovi učenici nisu“. Tumačeći što Beda kaže da „Ivan nije pio vina ni opojnoga pića, jer uzdržljivost umnaža zaslugu onome u komu nije bilo nikakve naravne moći. A Gospodin, kojemu je naravno pripadalo opraštati prijestupe, zašto bi izbjegavao one koje je mogao učiniti čišćima od onih koji se uzdržavaju?“
Odgovor na 3. prigovor: kako Krizostom kaže tumačeći Mateja: „Da naučiš kako je veliko dobro post, i kako je štit protiv đavla, te da nakon krštenja ne treba paziti na razuzdanost, nego na post, sam je postio, ne trebajući ga, nego nas poučavajući. Nije pak posteći išao dalje nego Mojsije i Ilija, da se uzimanje tijela ne bi učinilo nevjerojatnim“. Prema otajstvu pak, kako Grgur kaže, broj četrdeset čuva se u postu po Kristovu primjeru jer se „snaga Dekaloga ispunja po četirima knjigama svetoga Evanđelja; broj naime deset četiri puta pomnožen uzdiže se u četrdeset. Ili zato što u ovome smrtnom tijelu opstojimo od četiri elementa, po čijoj se volji protivimo gospodnjim zapovijedima, koje su primljene po Dekalogu“. Ili, prema Augustinu u knjizi De octoginta tribus quaest.: „Sva je pouka mudrosti spoznati Stvoritelja i stvorenje. Stvoritelj je Trojstvo: Otac i Sin i Duh Sveti. Stvorenje je pak dijelom nevidljivo, kao duša, kojoj se pripisuje broj tri: ljubiti naime Boga trostruko nam se zapovijeda, iz svega srca, iz sve duše, iz svega uma; dijelom vidljivo, kao tijelo, kojemu pripada broj četiri zbog toploga, vlažnoga, hladnoga i suhoga. Broj dakle deset, koji nagovještava svu pouku, četiri puta uzet, to jest brojem koji se tijelu pripisuje pomnožen, jer se po tijelu upravljanje vrši, sačinjava broj četrdeset. I zato se vrijeme u kojemu uzdišemo i tugujemo slavi brojem četrdeset“. Niti je pak bilo neprikladno da se Krist nakon posta i pustinje vrati u uobičajen život. To naime dolikuje životu prema kojemu netko motreno drugima predaje, za koji kažemo da ga je Krist preuzeo: da se ponajprije posveti motrenju, a potom siđe u javnost djelovanja živeći s drugima. Odatle i Beda kaže tumačeći Marka: „Postio je Krist, da ne bi izbjegavao zapovijed; jeo je s grješnicima, da bi, gledajući milost, prepoznao moć“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.