Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 40, a. 1

Je li Krist trebao voditi samotni život ili boraviti među ljudima

Prigovor 1. Čini se da Krist nije trebao boraviti među ljudima, nego voditi samotni život. Trebalo je naime da Krist svojim načinom življenja ne pokaže samo sebe čovjekom nego i Bogom. Ali Bogu ne priliči boraviti s ljudima, jer se u Dn 2 kaže: „osim bogova, kojima boravak nije s ljudima“; i Filozof kaže u I. Politic. da onaj tko živi sam, ili je zvijer, ako to naime čini zbog okrutnosti, ili je Bog, ako to čini zbog promatranja istine. Dakle, čini se da nije bilo primjereno da Krist boravi među ljudima.

Prigovor 2. Nadalje, Krist je, dok je živio u smrtnom tijelu, trebao voditi najsavršeniji život. Najsavršeniji je život pak kontemplativni, kao što je izneseno u drugom dijelu. Životu se pak kontemplativnom ponajviše priliči samoća, prema onome iz Hoš 2: „odvest ću je u samoću i govoriti joj u srce“. Dakle, čini se da je Krist trebao voditi samotni život.

Prigovor 3. Nadalje, Kristov način življenja trebao je biti ujednačen, jer se u njemu uvijek trebalo pokazati ono što je najbolje. Ali Krist je ponekad tražio samotna mjesta, izbjegavajući mnoštva, odakle Remigije kaže uz Mateja: „čita se da je Gospodin imao tri utočišta, lađu, goru i pustinju, na jedno od kojih se, kad god bi ga mnoštva pritisnula, penjao“. Dakle, uvijek je trebao voditi samotni život.

Naprotiv, u Knjizi proroka Baruha 3 kaže se: „nakon toga viđen je na zemlji i boravio je s ljudima“.

Odgovaram: Kristov način življenja trebao je biti takav da odgovara svrsi utjelovljenja, prema kojoj je došao na svijet. Došao je pak na svijet, kao prvo, radi očitovanja istine, kao što sam kaže u Iv 18: „ja sam se za to rodio i i zato došao na svijet da svjedočim istinu“. I zato se nije trebao skrivati vodeći samotni život, nego izaći u javnost, javno propovijedajući. Odakle u Lk 4 govori onima koji su ga htjeli zadržati: „jer i drugim gradovima moram navješćivati kraljevstvo Božje, jer sam zato poslan“. Drugo, došao je zato da oslobodi ljude od grijeha, prema onome iz 1 Tim 1: „Krist Isus dođe na svijet spasiti grješnike“. I zato, kao što Krizostom kaže, „iako je ostajući na istome mjestu Krist mogao sve privući k sebi da čuju njegovo propovijedanje, ipak to nije učinio, pružajući nam primjer da obilazimo i tražimo one koji propadaju, kao pastir izgubljenu ovcu, i liječnik dolazi bolesniku“. Treće, došao je da po njemu imamo pristup k Bogu, kako se kaže u Rim 5. I tako je, obiteljski boraveći s ljudima, bilo primjereno da ljudima da pouzdanje u pristupanje k njemu. Odakle se u Mt 9 kaže: „dogodi se, dok je on bio za stolom u kući, gle, mnogi cariničari i grješnici dođoše i sjedoše za stol s Isusom i njegovim učenicima“. Tumačeći to, Jeronim kaže: „vidjeli su cariničara, preobraćena od grijeha na bolje, da je našao mjesto pokore, i stoga ni sami ne gube nadu u spasenje“.

Odgovor na 1. prigovor: Krist je po svojoj ljudskoj naravi htio očitovati božanstvo. I zato je boraveći s ljudima, što je svojstveno čovjeku, očitovao svima svoje božanstvo propovijedajući i čineći čudesa, te živeći neporočno i pravedno među ljudima.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je rečeno u drugom dijelu, kontemplativni život je jednostavno bolji nego djelatni koji je zaokupljen tjelesnim djelima, ali djelatni život po kojemu netko propovijedajući i poučavajući predaje drugima ono što je kontemplirao savršeniji je nego život koji samo kontemplira jer takav život pretpostavlja obilje kontemplacije. I zato je Krist izabrao takav život.

Odgovor na 3. prigovor: Kristovo djelovanje bila je naša pouka. I zato, da bi dao primjer propovjednicima da se ne daju uvijek u javnost, Gospodin se ponekad povukao od mnoštva. Čita se pak da je to činio poradi troja razloga. Ponekad doduše radi tjelesnog odmora. Odakle se u Mk 6 kaže da je Gospodin rekao učenicima: „dođite sami u pusto mjesto i otpočinite malo. Bilo ih je naime koji su dolazili i odlazili Mnogi, i nisu imali vremena ni jesti“. Ponekad doista radi molitve. Odakle se u Lk 6 kaže: „dogodi se u one dane, iziđe na goru da se moli; i provede noć u molitvi Božjoj“. Gdje Ambrozije kaže da nas „propisima kreposti poučava svojim primjerom“. Ponekad pak da bi poučio kako treba izbjegavati ljudsku naklonost. Odakle uz onaj redak iz Mt 5, „ugledavši mnoštvo, Isus uziđe na goru“, Krizostom kaže: „time što nije sjedio u gradu i na trgu, nego na gori i u samoći, poučio nas je da ništa ne činimo radi taštine, i da se uklanjamo od vreva, i to ponajviše kada treba raspravljati o potrebnim stvarima“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.