Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 4, a. 2

Je li preuzeo osobu

Prigovor 1. Čini se da je Sin Božji preuzeo osobu. Damaščanin naime kaže u III. knjizi da je „Sin Božji preuzeo ljudsku narav u atomu“, to jest u pojedinačnoj jedinki. No, pojedinačna jedinka razumne naravi jest osoba, kako je vidljivo kod Boetija u knjizi De duabus naturis. Dakle, Sin Božji je preuzeo osobu.

Prigovor 2. Nadalje, Damaščanin kaže da je „Sin Božji preuzeo ono što je usadio u našu narav“. A ondje je usadio osobnost. Dakle, Sin Božji je preuzeo osobu.

Prigovor 3. Nadalje, ništa se ne dokida osim onoga što postoji. No, Inocent III. kaže u jednoj dekretaliji da je „osoba Boga dokinula osobu čovjeka“. Dakle, čini se da je osoba čovjeka bila prethodno preuzeta.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De fide ad Petrum da je „Bog preuzeo narav čovjeka, a ne osobu“.

Odgovaram: treba reći da se za nešto kaže da se preuzima po tome što se k nečemu uzima. Stoga ono što se preuzima mora biti prethodno shvaćeno prije preuzimanja, kao što se ono što se prostorno kreće prethodno shvaća prije samoga kretanja. A osoba se u ljudskoj naravi ne shvaća prethodno prije preuzimanja, nego se radije odnosi kao svršetak preuzimanja, kao što je gore rečeno. Jer kad bi se prethodno shvaćala, ili bi morala propasti, pa bi tako bila uzalud preuzeta; ili bi ostala nakon sjedinjenja, pa bi tako postojale dvije osobe, jedna koja preuzima i druga preuzeta, što je zabluda, kako je gore pokazano. Stoga preostaje da Sin Božji ni na koji način nije preuzeo ljudsku osobu.

Odgovor na 1. prigovor: ljudsku narav preuzeo je Sin Božji u atomu, to jest u pojedinačnoj jedinki „koja nije ništa drugo doli nestvoreni supozit koji je osoba Sina Božjega“. Stoga ne slijedi da je osoba preuzeta.

Odgovor na 2. prigovor: Preuzetoj naravi ne nedostaje vlastita osobnost zbog nedostatka nečega što pripada savršenstvu ljudske naravi, nego zbog dodavanja nečega što je iznad ljudske naravi, a to je sjedinjenje s božanskom osobom.

Odgovor na 3. prigovor: Dokidanje ondje ne znači uništenje nečega što je prije postojalo, nego sprječavanje onoga što bi inače moglo biti. Jer da ljudska narav nije bila preuzeta od božanske osobe, ljudska bi narav imala vlastitu osobnost. I u tom se smislu kaže da je osoba dokinula osobu, premda neprilično, jer je božanska osoba svojim sjedinjenjem spriječila da ljudska narav ima vlastitu osobnost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.