Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 4, a. 3

Je li preuzeo čovjeka

Prigovor 1. Čini se da je božanska osoba preuzela čovjeka. Kaže se naime u Psalmu: „Blažen onaj koga si izabrao i preuzeo“, što Glosa tumači o Kristu. A Augustin kaže u knjizi De agone Christiano: „Sin Božji je preuzeo čovjeka i u njemu podnio ljudske patnje“.

Prigovor 2. Nadalje, ovo ime „čovjek“ označava ljudsku narav. No, Sin Božji je preuzeo ljudsku narav. Dakle, preuzeo je čovjeka.

Prigovor 3. Nadalje, Sin Božji jest čovjek. No, on nije čovjek kojega nije preuzeo, jer bi tako po istoj osnovi bio Petar ili bilo koji drugi čovjek. Dakle, on je čovjek kojega je preuzeo.

Naprotiv, autoritet pape i mučenika Feliksa, koji se navodi na Efeškom saboru, kaže: „Vjerujemo u Gospodina našega Isusa Krista, rođena od Djevice Marije, jer on je vječni Sin Božji i Riječ, a ne čovjek preuzet od Boga, tako da bi bio netko drugi osim njega. Jer niti je Sin Božji preuzeo čovjeka tako da bi bio netko drugi osim njega samoga“.

Odgovaram: treba reći da, kao što je gore rečeno, ono što se preuzima nije svršetak preuzimanja, nego se prethodno shvaća prije preuzimanja. Rečeno je pak da pojedinačna jedinka u kojoj se preuzima ljudsku narav nije ništa drugo doli božanska osoba, koja je svršetak preuzimanja. A ovo ime „čovjek“ označava ljudsku narav ukoliko je po naravi sposobna biti u supozitu, jer, kako kaže Damaščanin, kao što ovo ime „Bog“ označava onoga koji ima božansku narav, tako ovo ime „čovjek“ označava onoga koji ima ljudsku narav. I stoga nije točno reći da je Sin Božji preuzeo čovjeka, pretpostavljajući, kako doista stoji u istini stvari, da je u Kristu jedan supozit i jedna hipostaza. No, prema onima koji u Kristu postavljaju dvije hipostaze ili dva supozita, prikladno bi se i točno moglo reći da je Sin Božji preuzeo čovjeka. Stoga i prvo mišljenje koje se navodi u šestoj distinkciji treće knjige Sentencija dopušta da je čovjek preuzet. No, to je mišljenje zabluda, kako je gore pokazano.

Odgovor na 1. prigovor: ovakve izričaje ne treba širiti kao da su točni, nego ih treba pobožno tumačiti gdje god ih sveti naučitelji navode; tako da kažemo da je čovjek preuzet jer je njegova narav preuzeta, i jer je preuzimanje završilo time da je Sin Božji čovjek.

Odgovor na 2. prigovor: ovo ime „čovjek“ označava ljudsku narav u konkretnom obliku, naime ukoliko je u nekom supozitu. I stoga, kao što ne možemo reći da je supozit preuzet, tako ne možemo reći ni da je čovjek preuzet.

Odgovor na 3. prigovor: Sin Božji nije čovjek kojega je preuzeo, nego onaj čiju je narav preuzeo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.