III, q. 36, a. 7
O zvijezdi po kojoj je bila očitovana njegova rodnost
Prigovor 1. Čini se da je zvijezda koja se više ukazala bila jedna od nebeskih zvijezda. Augustin naime u nekom govoru o Bogojavljenju kaže: „Dok Bog visi na grudima i podnosi siromašne povoje pelena, iznenada zasja nova zvijezda s neba“. Bila je dakle nebeska zvijezda koja se više ukazala.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u nekom govoru o Bogojavljenju: „Pastirima anđeli, mudracima zvijezda pokazuje Krista. Jednima i drugima govori jezik nebesa, jer je prestao jezik proroka“. Ali anđeli koji su se ukazali pastirima bijahu uistinu od nebeskih anđela. Stoga je i zvijezda koja se više ukazala bila uistinu od nebeskih zvijezda.
Prigovor 3. Nadalje, zvijezde koje nisu na nebu, nego u zraku, zovu se repatice, a one se ne ukazuju pri rođenjima kraljeva, nego su prije znakovi njihove smrti. Ali ona je zvijezda označavala rođenje kralja, odakle mudraci govore u Mt 2: „Gdje je onaj koji se rodio, kralj židovski? Vidjesmo doista njegovu zvijezdu na istoku“. Čini se dakle da je bila od nebeskih zvijezda.
Naprotiv, Augustin u knjizi Protiv Fausta kaže: „Nije bila od onih zvijezda koje od početka stvorenja čuvaju red svojih putova pod zakonom Stvoritelja, nego se, novim porođajem Djevice, ukazalo novo svjetlo“.
Odgovaram: kako Krizostom kaže Tumačeći Mateja, da ona zvijezda koja se više ukazala nije bila jedna od nebeskih zvijezda, višestruko je očitovano. Prvo doista zato što nijedna druga zvijezda ne ide ovim putem. Ova se naime zvijezda nosila od sjevera prema jugu, tako naime leži Judeja prema Perziji, odakle su mudraci došli. Drugo, to je očito iz vremena. Nije se naime ukazivala samo noću, nego i usred dana. Što nije moć zvijezde, pa čak ni mjeseca. Treće, zato što se ponekad ukazivala, a ponekad sakrivala. Kada su naime ušli u Jeruzalem, sakrila se, zatim, kada su ostavili Heroda, pokazala se. Četvrto, zato što nije imala neprekidno kretanje, nego, kada je mudracima trebalo ići, išla je; kada je pak trebalo stajati, stajala je; kao što je bio slučaj i s oblakom u pustinji. Peto, zato što ostajući gore nije pokazivala porođaj Djevice, nego je to činila silazeći dolje. Govori se naime u Mt 2 da ih je „zvijezda koju vidješe na istoku prethodila, sve dok došavši ne stade gore gdje bijaše dijete“. Iz čega je očito da riječ mudraca koji govore: „Vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku“, ne treba shvatiti tako kao da se zvijezda ukazala njima koji su bili na istoku, a postojala je u zemlji Judinoj, nego zato što su je vidjeli gdje postoji na istoku, a ona ih je predvodila sve do Judeje (iako neki to ostavljaju sumnjivim). Niti bi mogla razgovijetno pokazati kuću da nije bila blizu zemlje. I, kao što sam kaže, to se ne čini svojstvenim zvijezdi, nego „neke razumske moći. Odakle se čini da je ova zvijezda bila nevidljiva moć preoblikovana u takvu pojavnost“. Odakle neki kažu da se, kao što je Duh Sveti sišao na krštenoga Gospodina u prilici golubice, tako mudracima ukazao u prilici zvijezde. Drugi pak kažu da je anđeo koji se ukazao pastirima u ljudskoj prilici, mudracima ukazao u prilici zvijezde. Vjerojatnije se ipak čini da je to bila zvijezda nanovo stvorena, ne na nebu, nego u zraku blizu zemlje, koja se gibala po Božjoj volji. Odakle papa Lav u govoru o Bogojavljenju kaže: „Trojici mudraca u istočnom predjelu ukazala se zvijezda nove svjetlosti, koja je, sjajnija od ostalih i ljepša od zvijezda, u sebi obraćala oči i duše promatrača, da se odmah razabere kako nije beskorisno ono što se činilo tako neobičnim“.
Odgovor na 1. prigovor: nebo se u Svetom pismu ponekad naziva zrakom, prema onomu: „Ptice nebeske i ribe morske“.
Odgovor na 2. prigovor: sami nebeski anđeli po svojoj službi imaju da silaze k nama, poslana u službu. Ali nebeske zvijezde ne mijenjaju svoj položaj. Odakle razlog nije sličan.
Odgovor na 3. prigovor: kao što zvijezda nije slijedila kretanje nebeskih zvijezda, tako ni zvijezda repatica, koje se ni danju ne ukazuju, niti mijenjaju svoj uređen hod. I ipak nije sasvim nedostajalo značenje kometâ. Jer nebesko kraljevstvo Kristovo „uništit će i potrošiti sva kraljevstva zemaljska, i ono će stajati vječno“, kako se kaže u Dn 2.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.