III, q. 36, a. 5
Po kojim je drugim stvarima trebalo biti očitovano
Prigovor 1. Čini se da se Kristovo rođenje nije trebalo očitovati po anđelima. Anđeli su naime duhovne supstancije, prema onomu iz Psalma: „Koji čini anđele svoje duhovima.“ Ali Kristovo se rođenje zbilo u tijelu, a ne po njegovoj duhovnoj supstanciji. Dakle, nije se trebalo očitovati po anđelima.
Prigovor 2. Nadalje, veća je bliskost pravednika s anđelima nego s bilo kojima drugima, prema onomu iz Psalma: „Anđeo Gospodnji ulogorit će se oko onih koji ga se boje, i izbavit će ih.“ Ali pravednicima, to jest Šimunu i Ani, Kristovo rođenje nije očitovano po anđelima. Dakle, ni pastirima se nije trebalo očitovati po anđelima.
Prigovor 3. Isto tako, čini se da se još manje trebalo očitovati po zvijezdi. To se naime čini prigodom zablude glede onih koji drže da zvijezde gospodare rođenjima ljudi. Ali prigode griješenja treba ljudima uklanjati. Nije dakle bilo prikladno da se Kristovo rođenje očituje po zvijezdi.
Prigovor 4. Nadalje, znak mora biti siguran da bi se po njemu nešto očitovalo. Ali zvijezda se ne čini sigurnim znakom Kristova rođenja. Dakle, neprikladno je Kristovo rođenje bilo očitovano po zvijezdi.
Naprotiv, u Pnz 32 se kaže: „Božja su djela savršena.“ Ali takvo je očitovanje bilo Božje djelo. Dakle, izvršeno je po prikladnim znacima.
Odgovaram: kao što se silogističko očitovanje vrši po onome što je više poznato onomu komu se nešto treba očitovati, tako očitovanje koje se vrši po znacima mora biti po onome što je blisko i uobičajeno onima kojima se očituje. Očito je pak da je pravednim muškarcima blisko i uobičajeno biti poučen unutarnjim poticajem Duha Svetoga, bez očitovanja osjetnih znakova, to jest po duhu prorokovanja. Drugi pak, posvećeni tjelesnim stvarima, privode se k shvatljivima po osjetnima. Židovi su pak bili navikli primati božanske odgovore po anđelima, po kojima su bili primili i zakon, prema onomu iz Dj 7: „Koji primiste zakon po odredbi anđela.“ Pogani pak, i nadasve zvjezdoznanci, navikli su motriti kretanja zvijezda. I zato je pravednicima, to jest Šimunu i Ani, Kristovo rođenje očitovano po unutarnjem poticaju Duha Svetoga, prema onomu iz Lk 2: „Primi odgovor od Duha Svetoga da neće vidjeti smrt ako prije ne vidi Krista Gospodnjega.“ Pastirima pak i magovima, kao onima koji su posvećeni tjelesnim stvarima, Kristovo rođenje očitovano je po vidljivim ukazanjima. I budući da rođenje nije bilo čisto zemaljsko, nego na neki način nebesko, zato se Kristovo rođenje objavljuje objema po nebeskim znacima, jer, kako Augustin kaže u govoru o Bogojavljenju: „Nebesa anđeli nastanjuju, a zvijezde ukrašavaju, stoga oboje nebesa navješćuju slavu Božju.“ Razborito se pak pastirima, kao Židovima, kod kojih su se često zbivala ukazanja anđela, Kristovo rođenje otkrilo po anđelima, a magovima, naviklima na motrenje nebeskih tijela, očitovano je po znaku zvijezde. Jer, kako Krizostom kaže: „Gospodin ih je htio pozvati po onome što im je uobičajeno, iskazujući im uslužnost.“ Postoji pak i drugi razlog. Jer, kako Grgur kaže: „Židovima, kao onima koji se služe razumom, razumno biće, to jest anđeo, moralo je propovijedati. Pogani pak, koji se nisu umjeli služiti razumom za spoznanje Boga, privode se ne po glasu, nego po znacima. I kao što su Gospodina koji već govori navijestili poganima propovjednici koji govore, tako su ga dok još ne govori navijestila nijema počela.“ Postoji pak i drugi razlog. Jer, kako Augustin kaže u govoru o Bogojavljenju: „Abrahamu bijaše obećano bezbrojno potomstvo koje se ima roditi ne sjemenom tijela, nego plodnošću vjere. I zato je uspoređeno mnoštvu zvijezda, da se nada nebeskom porodu.“ I zato se pogani, označeni u zvijezdama, potiču izlaskom nove zvijezde da dođu do Krista, po kojemu postaju Abrahamovo sjeme.
Odgovor na 1. prigovor: ono traži očitovanje što je samo po sebi skriveno, a ne ono što je samo po sebi očitovano. Tijelo pak onoga koji se rađao bijaše očitovano, ali Božanstvo bijaše skriveno. I zato je to rođenje prikladno očitovano po anđelima, koji su Božji službenici. Zato se i anđeo ukazao sa sjajem da se pokaže kako je onaj koji se rađao sjaj Očeve slave.
Odgovor na 2. prigovor: pravednici nisu trebali vidljivo ukazanje anđela, nego im je, zbog njihove savršenosti, bio dosta unutarnji poticaj Duha Svetoga.
Odgovor na 3. prigovor: zvijezda koja je očitovala Kristovo rođenje uklonila je svaku prigodu zablude. Jer, kako Augustin kaže protiv Fausta: „Nijedan zvjezdoznanac nije tako odredio sudbine ljudi koji se rađaju pod zvijezdama da ustvrdi kako je neka zvijezda, kad se rodio neki čovjek, napustila poredak svoga kruženja i zaputila se prema onome koji se rodio“, kao što se zbilo glede zvijezde koja je pokazala Kristovo rođenje. I zato se time ne potvrđuje zabluda onih „koji drže da je usud ljudi koji se rađaju povezan s poretkom zvijezda, a ne vjeruju da se poredak zvijezda može promijeniti glede rođenja čovjeka“. Isto tako, kako Krizostom kaže: „Nije ovo djelo astronomije, da se sa zvijezda spoznaju oni koji se rađaju, nego da se iz časa rođenja predskazuje ono što će biti. Magvi pak nisu doznali vrijeme rođenja da bi, uzimajući odande početak, sa zvjezdanoga kretanja saznali budućnost, nego štoviše obrnuto.“
Odgovor na 4. prigovor: kako Krizostom prenosi, u nekim se apokrifnim spisima čita da je neki narod na krajnjem istoku, pokraj Oceana, imao neko Pismo, po imenu Seta, o ovoj zvijezdi i darovima koje valja ovako prinositi. Taj je narod pomno motrio izlazak ove zvijezde, postavivši dvanaestoricu istraživača koji su u određena vremena pobožno uzlazili na goru. Na kojoj su je poslije ugledali gdje na sebi ima poput lika djeteta, a nad sobom sličnost križa. Ili valja reći da su, kako se kaže u knjizi O pitanjima Staroga i Novoga zavjeta, „oni magvi slijedili predaju Balaama, koji reče: Izaći će zvijezda iz Jakova. Odakle su, vidjevši zvijezdu izvan poretka svijeta, shvatili da je to ona koju je Balaam prorokovao da će biti navjestiteljicom kralja Židova.“ Ili valja reći, kako Augustin kaže u govoru o Bogojavljenju, da su magvi od anđela čuli neko upozorenje otkrivenja da zvijezda označava rođenoga Krista. I vjerojatno se čini da je to bilo od dobrih, kada se u klanjanju Kristu već tražilo njihovo spasenje. Ili, kako papa Leon kaže u govoru o Bogojavljenju: „Osim onoga obličja koje je potaknulo tjelesni pogled, sjajnija zraka istine poučila im je srca ono što je pripadalo rasvjetljenju vjere.“
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.