Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 36, a. 4

Je li se on sam trebao očitovati, ili radije biti očitovan po drugima

Prigovor 1. Čini se da je Krist po sebi morao očitovati svoje rođenje. „Uzrok naime koji je po sebi, uvijek je jači od onoga koji je po drugome“, kako se kaže u VIII. Physic.. Ali Krist je svoje rođenje očitovao po drugima, primjera radi, pastirima po anđelima, a magovima po zvijezdi. Dakle, utoliko je više po sebi morao očitovati svoje rođenje.

Prigovor 2. Nadalje, u Sir 20 se kaže: „Mudrost skrivena i blago nevidljivo, koja korist od obojega?“ Ali Krist je od početka svoga začeća u punini imao blago mudrosti i milosti. Ako dakle ne bi tu puninu očitovao po djelima i riječima, uzalud bi mu bila dana mudrost i milost. Što je neprikladno jer „Bog i narav ništa uzalud ne čine“, kako se kaže u 1. knjizi O nebu.

Prigovor 3. Nadalje, u knjizi O djetinjstvu Spasiteljevu čita se da je Krist u svom djetinjstvu učinio mnoga čudesa. I tako se čini da je po sebi očitovao svoje rođenje.

Naprotiv, papa Leon kaže da su magvi našli djeteta Isusa nerazlučiva od općenitosti ljudskoga djetinjstva. Ali druga djeca ne očituju sama sebe. Dakle, ni Kristu nije dolikovalo da po sebi očituje svoje rođenje.

Odgovaram: Kristovo rođenje uređivalo se prema ljudskom spasenju, koje je doista po vjeri. Spasonosna vjera pak ispovijeda Božanstvo i čovještvo Kristovo. Valjalo je stoga tako očitovati Kristovo rođenje da očitovanje njegova Božanstva ne bude na štetu vjere u samu njegovu ljudsku narav. A to je učinjeno dok je Krist u sebi pokazao sličnost ljudskoj slabosti, a ipak je po Božjim stvorenjima pokazao moć Božanstva u sebi. I zato Krist nije po sebi očitovao svoje rođenje, nego po nekim drugim stvorenjima.

Odgovor na 1. prigovor: na putu rađanja i kretanja nužno je da se po nesavršenima dođe do savršenoga. I zato je Krist najprije očitovan po drugim stvorenjima, a poslije se očitovao po sebi savršenim očitovanjem.

Odgovor na 2. prigovor: premda je skrivena mudrost beskorisna, ipak ne pripada mudrima da u bilo koje vrijeme očituju sami sebe, nego u prikladno vrijeme, jer se kaže u Sir 20: „Ima šutljivac koji nema smisla za govor, i ima šutljivac koji zna vrijeme prikladnoga vremena.“ Tako dakle mudrost dana Kristu nije bila beskorisna jer je sama sebe očitovala u prikladno vrijeme. I sâmo to što se u prikladno vrijeme sakrivala, jest znak mudrosti.

Odgovor na 3. prigovor: ona knjiga O djetinjstvu Spasiteljevu je apokrifna. I Krizostom, nad Ivanom, kaže da Krist nije činio čudesa prije nego je pretvorio vodu u vino, prema onomu što se kaže u Iv 2: „Ovo učini Isus početkom znamenja. Jer da je učinio čudesa u prvoj dobi, Izraelci ne bi trebali drugoga koji ga očituje, premda Ivan Krstitelj kaže“ u Iv 1: „Da se očituje Izraelu, zato sam ja došao krstiti u vodi.“ Dolikuje pak da nije počeo činiti znamenja u prvoj dobi. Bili bi namreć pomislili da je utjelovljenje opsjena, te bi ga prije prikladna vremena, izjedeni pakosti, predali na križ.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.