Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 35, a. 7

O mjestu rođenja

Prigovor 1. Čini se da Krist nije trebao u Betlehemu se roditi. Govori se naime u Iz 2: „Iz Siona će izići zakon, i riječ Gospodnja iz Jeruzalema“. Ali Krist je istinski riječ Božja. Dakle, iz Jeruzalema je trebao proizići u svijet.

Prigovor 2. Nadalje, u Mt 2 govori se da je pisano o Kristu da će se zvati Nazaraćanin, što se uzima iz onoga što se piše u Iz 11: „Cvijet će iz korijena njegova izići“; Nazaret se naime tumači cvijet. Ali najviše se netko naziva po mjestu svoga rođenja. Dakle, čini se da se u Nazaretu trebao roditi, gdje je također bio začet i hranjen.

Prigovor 3. Nadalje, zato je Gospodin rođen u svijetu da navijesti vjeru istine, prema onome iz Iv 18: „Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim istinu“. Ali ovo se lakše moglo učiniti da se rodio u rimskom gradu, koji je tada imao gospodstvo nad svijetom, odakle i Pavao, pišući Rimljanima, govori u Rim 1: „Vjera se vaša navješćuje u cijelom svijetu“. Dakle, čini se da se nije trebao roditi u Betlehemu.

Naprotiv, govori se u Mih 5: „I ti, Betleheme Efrata, iz tebe će mi izići onaj koji će biti vladar u Izraelu“.

Odgovaram: Krist je htio u Betlehemu se roditi dvostrukim razlogom. Prvo doista, zato što je „načinjen od sjemena Davidova po tijelu“, kako se govori u Rim 1, komu je također bilo učinjeno posebno obećanje o Kristu, prema onome iz 2 Sam 23: „Rekao je čovjeku kojemu je određeno o Kristu Boga Jakovljeva“. I zato se u Betlehemu, iz kojega se rodio David, htio roditi, da se iz samoga mjesta rođenja pokaže ispunjenim obećanje koje mu je učinjeno. I ovo označuje Evanđelist govoreći: „Zbog toga što bijaše iz doma i obitelji Davidove“. Drugo zato što, kako Grgur kaže, u homiliji: „Betlehem se tumači dom kruha. Sam je Krist onaj koji reče: ja sam kruh živući, koji sam s neba sišao“.

Odgovor na 1. prigovor: kao što se David rodio u Betlehemu, tako je i Jeruzalem izabrao da u njemu postavi prijestolje kraljevstva, i sagradi ondje hram Božji, i tako Jeruzalem bude grad ujedno kraljevski i svećenički. Svećeništvo se pak Kristovo, i njegovo kraljevstvo, ponajviše dovršilo u njegovoj muci. I zato je prikladno izabrao Betlehem za rođenje, a Jeruzalem za muku. Istovremeno se i ovime opovrgnula ljudska slava, koji se hvale time što vuku podrijetlo iz plemenitih gradova, u kojima također ponajviše žele biti čašćeni. Krist je pak naprotiv htio se roditi u neplemenitome gradu, a u plemenitome gradu trpjeti sramotu.

Odgovor na 2. prigovor: Krist je htio cvasti prema krpostanom življenju, a ne prema tjelesnom podrijetlu. I zato je u gradu Nazaretu htio biti odgojen i hranjen. U Betlehemu pak htio se roditi kao tuđinac, jer, kako Grgur kaže: „Po čovještvu koje je uzeo, kao u tuđemu se rađao, ne prema vlasti, nego prema naravi“. I, kako također Beda kaže: „Time što u svratištu mjesta oskudijeva, pripremio bi nam mnoga prebivališta u domu oca svoga“.

Odgovor na 3. prigovor: kao što se govori u nekom govoru Efeškoga Sabora: „Kad bi izabrao najveći grad Rimske, zbog moći građana mislili bi da je to promjena zemaljskoga kruga. Kad bi sin bio careve, vlasti bi pripisali korisnost. Ali da se božanstvo spozna da je preobrazilo krug zemaljski, izabrao je siromašnu majku, siromašniju domovinu. Izabrao je pak Bog slabe svijeta da posrami jake“, kako se govori u 1 Kor 1. I zato, da još više pokaže svoju vlast, u samome Rimu, koji bijaše glava svijeta, postavi glavu Crkve svoje, u znak savršene pobjede, da odatle vjera protječe na univerzalni svijet, prema onome iz Iz 26: „Uvis uzdignut grad ponizit će, i zgazit će ga noga siromaha“, to jest Krista, koraci bijednika, to jest apostola Petra i Pavla.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.