III, q. 35, a. 6
O načinu rođenja
Prigovor 1. Čini se da Krist nije bio rođen bez majčine boli. Jer kao što je smrt ljudi uslijedila iz grijeha prvih roditelja, prema onome iz Post 2: „U koji god dan budete jeli od njega, smrću ćete umrijeti“; tako isto i bol rađanja, prema onome iz Post 3: „S bolju ćeš rađati djecu“. Ali Krist je htio podnijeti smrt. Dakle, čini se da je jednako trebalo da njegovo rađanje bude s boli.
Prigovor 2. Nadalje, svršetak se prilagođuje početku. Ali svršetak Kristova života bio je s boli, prema onome iz Iz 53: „Uistinu on naše boli ponješe“. Dakle, čini se da je i u njegovu rođenju bila bol rađanja.
Prigovor 3. Nadalje, u knjizi O rođenju Spasitelja pripovijeda se da su rođenju Kristovu došle u susret primalje, koje se čine nužnima onoj koja rađa zbog boli. Dakle, čini se da je blažena Djevica rodila s boli.
Naprotiv, Augustin kaže, u govoru O rođenju, obraćajući se Djevici majci: „Niti si u začeću, veli, nađena bez stida, niti si u rađanju nađena s boli“.
Odgovaram: bol onoga koji rađa uzrokuje se otvaranjem prolaza kroz koje potomak izlazi. Rečeno je pak gore da je Krist izišao iz zatvorene utrobe majke, i tako ondje nije bilo nikakva otvaranja prolaza. I zato u onom rođenju nikakve ne bijaše boli, kao ni nikakve pokvarenosti, nego je ondje bila najveća radost, iz toga što se čovjek Bog rodio u svijet, prema onome iz Iz 35: „Klijat će i procvasti kao ljiljan, i klicat će vesela i hvaleći“.
Odgovor na 1. prigovor: bol rađanja slijedi u ženi muško miješanje. Odakle u Post 3, nakon što je rečeno: s bolju ćeš rađati, pridodaje se: i bit ćeš pod vlašću muža. Ali, kako Augustin kaže, u govoru O uznesenju blažene Djevice, od ove se izreke izuzima Djevica majka Božja, koja, „budući da je bez ljage grijeha i bez štete muškoga miješanja primila Krista, rodila je bez boli, bez povrede cjelovitosti, sa stidom neporočne djevice ostala“. Krist je pak primio smrt svojevoljnom voljom, da za nas zadovolji, ne kao iz nužnosti one izreke, jer on sam nije bio dužnik smrti.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je Krist „umirući uništio našu smrt“, tako nas je svojom boli oslobodio od boli, i tako je htio umrijeti s boli. Ali bol majke koja rađanja nije pripadala Kristu, koji je dolazio zadovoljiti za naše grijehe. I zato nije trebalo da njegova majka rađa s boli.
Odgovor na 3. prigovor: u Lk 2 govori se da je blažena Djevica sama zamotala u pelene dijete koje je rodila i položila ga u jasle. I iz ovoga se pokazuje da je pripovijest ove knjige, koja je apokrifna, neistinita. Odakle Jeronim kaže, protiv Helvidija: „Nikakva ondje primalja, nikakva brižnost malih žena nije posredovala. I majka i primalja bijaše. Zamotala je, veli, u pelene dijete, i položila u jasle. Koja izreka uvjerava tlapnje apokrifa“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.