III, q. 31, a. 7
Je li Kristovo tijelo u ocima bilo podložno grijehu
Prigovor 1. Čini se da tijelo Kristovo u starim ocima nije bilo zaraženo grijehom. Govori se naime u Mudr 7 da u božansku mudrost ne prodire ništa nečisto. Krist je pak mudrost Božja, kako se kaže u 1 Kor 1. Dakle, tijelo Kristovo nikada nije bilo uprljano grijehom.
Prigovor 2. Nadalje, Damaščanin kaže u 3. knjizi da je „Krist preuzeo prvine naše naravi“. Ali u prvome stanju ljudsko tijelo nije bilo zaraženo grijehom. Dakle, Kristovo tijelo nije bilo zaraženo ni u Adamu ni u ostalim ocima.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže u 10. knjizi Super Gen. ad Litt. da „ljudska narav uvijek imade, s ranom, i lijek rane“. Ali ono što je zaraženo ne može biti lijek rane, nego samo iziskuje lijek. Dakle, uvijek je u ljudskoj naravi bilo nešto nezaraženo, iz čega je poslije oblikovano Kristovo tijelo.
Naprotiv, Kristovo tijelo ne odnosi se prema Adamu i ostalim ocima osim posredstvom tijela blažene djevice, od koje je preuzeo tijelo. Ali tijelo blažene djevice čitavo je začeto u izvornom grijehu, kako je gore rečeno, pa je tako i ono, ukoliko bijaše u ocima, bilo podložno grijehu. Dakle, tijelo Kristovo, ukoliko bijaše u ocima, bijaše podložno grijehu.
Odgovaram: kada kažemo da je Krist, ili njegovo tijelo, bio u Adamu i u ostalim ocima, uspoređujemo njega, ili njegovo tijelo, s Adamom i s ostalim ocima. Očito je pak da je drugo bio uvjet otaca, a drugo Krista, jer oci bijahu podložni grijehu, dok je Krist bio posve imunosan od grijeha. Dvostruko se dakle događa pogriješiti u ovoj usporedbi. Prvo, tako da Kristu, ili njegovu tijelu, pripišemo uvjet koji bijaše u ocima, na primjer ako kažemo da je Krist u Adamu sagriješio jer je u njemu na neki način bio. Što je lažno, jer nije u njemu bio na onaj način da bi se Adamov grijeh ticao Krista; jer se on ne izvodi iz njega po zakonu požude, ili prema sjemenskom razlogu, kako je gore rečeno. Drugi se put događa pogriješiti ako mu pripišemo ono što je zbilja bilo u ocima, uvjet Krista ili njegova tijela, tako naime da, zato što Kristovo tijelo, ukoliko bijaše u Kristu, ne bijaše podložno grijehu, i u Adamu i u ostalim ocima bijaše neki dio njegova tijela koji ne bijaše podložan grijehu, iz kojega će se poslije oblikovati Kristovo tijelo; kao što su neki postavili. Što doista ne može biti. Prvo, zato što Kristovo tijelo nije bilo po nečem određenom u Adamu i u ostalim ocima, što bi se moglo razlikovati od preostaloga njegova tijela kao čisto od nečistoga, kao što je već gore rečeno. Drugo, zato što se, budući da se ljudsko tijelo zaražuje grijehom time što je začeto po požudi, kao što se čitavo tijelo nekoga čovjeka zače po požudi, tako i čitavo uprlja grijehom. I zato treba reći da je čitavo tijelo starih otaca bilo podložno grijehu, niti je u njima bilo išta imunosno od grijeha, od čega bi se poslije oblikovalo Kristovo tijelo.
Odgovor na 1. prigovor: Krist nije preuzeo tijelo ljudskoga roda podvrgnuto grijehu, nego očišćeno od svake zaraze grijeha. I zato „u božansku mudrost ne prodire ništa nečisto“.
Odgovor na 2. prigovor: za Krista se kaže da je preuzeo prvine naše naravi s obzirom na sličnost uvjeta, jer je naime preuzeo tijelo nezarobljeno grijehom, kakvo bijaše tijelo čovjeka prije grijeha. Ali to se ne shvaća prema neprekinutosti čistoće, tako naime da bi se ono tijelo čistog čovjeka čuvalo imunosno od grijeha sve do oblikovanja Kristova tijela.
Odgovor na 3. prigovor: u ljudskoj naravi, prije Krista, bila je rana, to jest zaraza istočnoga grijeha, u zbilji. Lijek pak rane ne bijaše ondje u zbilji, nego samo prema snazi podrijetla, ukoliko se od onih otaca imalo pronositi Kristovo tijelo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.