III, q. 31, a. 8
Je li bilo desetkovano u Abrahamovim slabinama
Prigovor 1. Čini se da je Krist bio desetkovan u Abrahamovim slabinama. Jer apostol u Poslanici Hebrejima (Heb 7) kaže da je Levi, Abrahamov praunuk, bio desetkovan u Abrahamu, budući da je, dok je on davao desetine Melkisedeku, Levi još bio u njegovim slabinama. Slično je i Krist bio u Abrahamovim slabinama kada je dao desetine. Dakle, i sam je Krist bio desetkovan u Abrahamu.
Prigovor 2. Nadalje, Krist je od Abrahamova sjeme prema tijelu koje je uzeo od majke. Ali njegova je majka bila desetkovana u Abrahamu. Dakle, iz istog razloga i Krist.
Prigovor 3. „Nadalje, ono se u Abrahamu desetkovalo što je trebalo iscjeljenje“, kako kaže Augustin u desetoj knjizi djela Super Gen. ad Litt. A iscjeljenje je trebala svaka put podložna grijehu. Budući da je dakle Kristova put bila podložna grijehu, kako je rečeno, čini se da je Kristova put bila desetkovana u Abrahamu.
Prigovor 4. Nadalje, čini se da ovo ni na koji način ne umanjuje Kristovo dostojanstvo. Ništa namreč ne zabranjuje da, dok otac nekoga svećenika daje desetine nekom svećeniku, njegov sin bude vrhovni svećenik veći od običnog svećenika. Iako se dakle kaže da je Krist bio desetkovan kada je Abraham dao desetine Melkisedeku, time se ipak ne isključuje da je Krist veći od Melkisedeka.
Naprotiv, Augustin u desetoj knjizi djela Super Gen. ad Litt. kaže da ondje, to jest u Abrahamu, Krist „nije desetkovan, čija put odande nije privukla žar rane, nego tvar lijeka“.
Odgovaram: prema namjeri apostola treba reći da Krist nije bio desetkovan u Abrahamu. Apostol namreč dokazuje da je svećenik koji je po redu Melkisedeka veći od levitskog svećeništva po tome što je Abraham dao desetine Melkisedeku, dok je Levi još bio u njegovim slabinama, na koga spada zakonsko svećeništvo. Ako bi pak Krist bio desetkovan također u Abrahamu, njegovo svećeništvo ne bi bilo po redu Melkisedeka, nego manje od Melkisedekova svećeništva. I zato treba reći da Krist nije bio desetkovan u Abrahamu kao Levi. Budući namreč da onaj koji daje desetine zadržava devet dijelova za sebe, a deseti pridaje drugome, što je znak savršenosti utoliko što je on na neki način završetak svih brojeva koji sežu do deset; odatle jest da onaj koji daje desetine svjedoči da je nesavršen i pridaje savršenost drugome. A nesavršenost ljudskoga roda jest zbog grijeha, koji treba savršenost onoga koji liječi od grijeha. Liječiti pak od grijeha jest samo Kristovo, ta on je „janje koje oduzima grijeh svijeta“, kako se kaže u Ivanu (Iv 1). A njegovu je sliku nosio Melkisedek, kao što apostol dokazuje u Poslanici Hebrejima (Heb 7). Time dakle što je Abraham dao desetine Melkisedeku, predoznačio je da on, kao u grijehu začet, i svi koji su imali sići od njega s tim razlogom da ugovore istočni grijeh, trebaju iscjeljenje koje je po Kristu. Izak pak i Jakov i Levi, i svi drugi, tako su bili u Abrahamu da su bili izvedeni iz njega ne samo prema tjelesnoj supstanciji, nego i prema sjemenskom razlogu, po kojemu se ugovara istočni grijeh. I zato su svi u Abrahamu bili desetkovani, to jest predoznačeni da trebaju iscjeljenje koje je po Kristu. Sam pak Krist tako je bio u Abrahamu da je bio izveden iz njega ne prema sjemenskom razlogu, nego prema tjelesnoj supstanciji. I zato nije bio u Abrahamu kao onaj koji treba iscjeljenje, nego više kao lijek rane. I zato nije bio desetkovan u Abrahamovim slabinama.
Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na prvi prigovor.
Odgovor na 2. prigovor: budući da je Blažena Djevica bila začeta u istočnom grijehu, bila je u Abrahamu kao ona koja treba iscjeljenje. I zato je ondje bila desetkovana, kao ona koja odande silazi prema sjemenskom razlogu. S Kristovim tijelom pak nije tako, kao što je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: za Kristovu se put kaže da je bila podložna grijehu u starim ocima, prema kakvoći koju je imala u samim roditeljima koji su bili desetkovani. Ne pak prema kakvoći koju ima pošto jest u zbiljnosti u Kristu, koji nije desetkovan.
Odgovor na 4. prigovor: levitsko se svećeništvo izvodilo prema podrijetlu tijela. Odatle nije manje bilo u Abrahamu nego u Leviju. Odatle se po tome što je Abraham dao desetine Melkisedeku kao većemu pokazuje da je Melkisedekovo svećeništvo, utoliko što nosi sliku Kristovu, veće od levitskoga svećeništva. Kristovo svećeništvo pak ne slijedi podrijetlo tijela, nego duhovnu milost. I zato može biti da je otac dao desetine nekom svećeniku kao manji većemu, a da je ipak njegov sin, ako je vrhovni svećenik, veći od onoga svećenika, ne zbog podrijetla tijela, nego zbog duhovne milosti koju ima od Krista.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.