Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 31, a. 5

Je li njegovo tijelo oblikovano od najčišćih krvi djevice

Prigovor 1. Čini se da tijelo Kristovo nije bilo začeto od najčišćih krvi djevice. Govori se naime u zornici da je „Bog svoju Riječ htio uzeti tijelo od djevice“. Ali tijelo se razlikuje od krvi. Dakle, Kristovo tijelo nije uzeto od djevičine krvi.

Prigovor 2. Nadalje, kao što je žena čudesno oblikovana od muža, tako je Kristovo tijelo čudesno oblikovano od djevice. Ali za ženu se ne kaže da je oblikovana od muževe krvi, nego radije od njegova tijela i kostiju, u skladu s onim što se kaže u Post 2: „Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od mojega tijela“. Dakle, čini se da se ni Kristovo tijelo nije trebalo oblikovati od djevičine krvi, nego od njezina mesa i kostiju.

Prigovor 3. Nadalje, Kristovo tijelo bijaše iste vrste s tijelima ostalih ljudi. Ali tijela ostalih ljudi ne oblikuju se od najčišće krvi, nego od sjemena i menstrualne krvi. Dakle, čini se da ni Kristovo tijelo nije bilo začeto od najčišćih krvi djevice.

Naprotiv, Damaščanin kaže u 3. knjizi da je „Sin Božji sagradio sam sebi od čistih i najčišćih krvi djevice tijelo oživljeno dušom razumskom“.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, u Kristovu je začeću prema uvjetu naravi bilo to što je rođen od žene, ali iznad uvjeta naravi to što je rođen od djevice. Prirodni pak uvjet ima ovo: da u rađanju životinje žena pribavlja tvar, dok je s muževe strane djelatno počelo u rađanju, kao što dokazuje Filozof u knjizi De generatione animalium. Žena pak koja začne od muža nije djevica. I zato nadnaravnom načinu Kristova rađanja pripada to što je djelatno počelo u tom rađanju bila nadnaravna božanska moć, ali prirodnom načinu njegova rađanja pripada to da tvar od koje je njegovo tijelo začeto bude suobličena tvari koju druge žene podastiru za začeće poroda. Ta je tvar, prema Filozofu u knjizi De generatione animalium, krv žene, i to ne bilo koja, nego dovedena do nekog većeg kuhanja pomoću generativne moći majke, kako bi bila tvar prikladna za začeće. I zato je tijelo Kristovo bilo začeto od takve tvari.

Odgovor na 1. prigovor: budući da je blažena djevica bila iste naravi s ostalim ženama, slijedi da je imala tijelo i kosti iste naravi. Meso pak i kosti u ostalim ženama zbiljski su dijelovi tijela, od kojih se sastavlja cjelovitost tijela, i zato se ne mogu oduzeti bez propadanja tijela ili umanjenja. Krist pak, koji bijaše došao popraviti ono što je propalo, nije smio nanijeti nikakvo propadanje ili umanjenje cjelovitosti svoje majke. I zato se Kristovo tijelo nije trebalo oblikovati od mesa ili kostiju djevice, nego od krvi, koja još nije zbilja dio, nego je u mogućnosti sve, kako se kaže u knjizi De generatione animalium. I zato se kaže da je tijelo uzeo od djevice, ne zato što je tvar tijela bila zbilja tijelo, nego krv, koja je u mogućnosti tijelo.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je rečeno u I dijelu, Adam, budući da bijaše ustanovljen kao neko počelo ljudske naravi, imaše u svom tijelu nešto mesa i kosti što nije pripadalo njegovoj osobnoj cjelovitosti, nego samo ukoliko bijaše počelo ljudske naravi. I od takvoga je bila oblikovana žena, bez štete za muža. Ali ničega takvoga nije bilo u djevičinu tijelu, iz čega bi se Kristovo tijelo moglo oblikovati bez propadanja majčina tijela.

Odgovor na 3. prigovor: sjeme žene nije prikladno za rađanje, nego je nešto nesavršeno u rodu sjemena, što se nije moglo proizvesti do savršenog upotpunjenja sjemena, radi nesavršenosti ženske moći. I zato takvo sjeme nije tvar koja se nužno traži za začeće, kako Filozof kaže u knjizi De generatione animalium. I zato u Kristovu začeću toga nije bilo, pogotovo budući da, iako je nesavršeno u rodu sjemena, ipak se razrješuje s nekom požudom, kao i muževo sjeme; a u onome djevičanskom začeću požuda nije mogla imati mjesta. I zato Damaščanin kaže da Kristovo tijelo nije začeto sjemenski. Menstrualna pak krv, koju žene ispuštaju svakoga mjeseca, ima neku naravnu nečistoću propadanja, kao i ostale suvišnosti, kojima narav ne treba, nego ih izbacuje. Iz takve se pak menstrualne krvi koja ima propadanje, koju narav odbacuje, ne oblikuje začeće, nego je to neko pročišćenje one čiste krvi koja je kuhanjem pripremljena za začeće, kao čista i savršenija od druge krvi. Ipak ima nečistoću požude u začeću ostalih ljudi, ukoliko se iz samoga sjedinjenja muža i žene takva krv privlači na mjesto prikladno za rađanje. Ali toga u Kristovu začeću nije bilo, jer je djelovanjem Duha Svetoga takva krv u djevičinoj utrobi sjedinjena i oblikovana u porod. I zato se kaže da je Kristovo tijelo „oblikovano iz najčistijih i najčišćih krvi djevice“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.