Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 31, a. 4

Je li dolikovalo da se Krist rodi od žene

Prigovor 1. Čini se da tvar Kristova tijela nije trebala biti preuzeta od žene. Muški je naime spol plemenitiji od ženskoga spola. Ali nadasve je dolikovalo da Krist preuzme ono što je savršeno u ljudskoj naravi. Dakle, ne čini se da je trebao preuzeti tijelo od žene, nego radije od muža, kao što je Eva bila oblikovana od muževa rebra.

Prigovor 2. Nadalje, tko god se začne od žene, biva zatvoren u ženskoj utrobi. Ali Bogu, „koji ispunja nebo i zemlju“, kako se reče u Jr 23, ne priliči da bude zatvoren u maloj ženskoj utrobi. Dakle, čini se da se nije trebao začeti od žene.

Prigovor 3. Nadalje, oni koji se začinju od žene trpe neku nečistoću, kako se kaže u Job 25: „Zar se može čovjek opravdati uspoređen s Bogom? Ili čist se pokazati rođen od žene?“ Ali u Kristu nije smjelo biti nikakve nečistoće, ta on je mudrost Božja, za koju se kaže u Mudr 7 da „u nju ne prodire ništa nečisto“. Dakle, ne čini se da je trebao preuzeti tijelo od žene.

Naprotiv, kaže se u Gal 4: „Bog posla Sina svoga, rođenog od žene“.

Odgovaram: iako je Sin Božji mogao preuzeti ljudsko tijelo od koje god tvari je htio, ipak je bilo nadasve prilično da tijelo primi od žene. Prvo naime zato što je time uzvišena čitava ljudska narav. Zato Augustin kaže u knjizi od osamdeset i tri pitanja: „Čovjekovo oslobođenje trebalo se pokazati u obama spolovima. Zato, budući da je muža trebalo uzeti, koji je časniji spol, dolikovalo je da se oslobođenje ženskog spola očituje odatle što je onaj muž rođen od žene“. Drugo, zato što se time utvrđuje istina utjelovljenja. Zato Ambrozije kaže u knjizi o utjelovljenju: „Nalazit ćeš mnogo toga u skladu s naravi, i izvan naravi. Jer u skladu s uvjetom naravi bijaše u utrobi“, ženskoga naime tijela; „ali iznad uvjeta djevica zače, djevica porodi, da bi vjerovao da je Bog onaj koji obnavlja narav; i da je čovjek onaj koji se u skladu s naravi rađao od čovjeka“. I Augustin kaže u poslanici Volusijanu: „Ako svemogući Bog čovjeka, gdje god oblikovanog, ne bi stvorio iz majčine utrobe, nego bi ga iznenadnog podastro očima, zar ne bi potvrdio mišljenje zablude; niti bi se ikako vjerovalo da je preuzeo istinskog čovjeka; i, dok sve čini čudesno, oduzeo bi ono što je učinio milosrdno? A sada se pak posrednik između Boga i čovjeka pokazao tako da, sjedinjujući u jedinstvu osobe obje naravi, i uobičajeno uzvisuje neobičnim, i neobične prilagođava uobičajenima“. Treće, zato što se na ovaj način dovršava sva raznolikost ljudskoga rađanja. Ta prvi je čovjek proizveden iz zemaljskog blata bez muža i žene; Eva je pak proizvedena od muža bez žene; dok se ostali ljudi proizvode od muža i žene. Stoga se ovo četvrto, takoreći svojstveno Kristu, ostavljalo da bude proizvedeno od žene bez muža.

Odgovor na 1. prigovor: muški je spol plemenitiji od ženskoga, stoga je ljudsku narav preuzeo u muškom spolu. Da se ipak ženski spol ne bi prezreo, bilo je prilično da tijelo preuzme od žene. Zato Augustin kaže u knjizi o kršćanskoj borbi: „Nemojte sami sebe prezirati, muževi, Sin Božji uze muža. Nemojte same sebe prezirati, žene, Sin Božji rodi se od žene“.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u 23. knjizi protiv Fausta, koji se služio ovim prigovorom: „Nikako, veli, katolička vjera, koja vjeruje da je Krist, Sin Božji, rođen po tijelu od djevice, nikako ne zatvara istoga Sina Božjega u utrobi žene kao da nije vani, kao da je napustio upravljanje neba i zemlje, kao da se udaljio od Oca. Ali vi, manihejci, onim srcem kojim ne možete ništa drugo doli misliti tjelesne utvare, to uopće ne shvaćate“. Jer, kako kaže u poslanici Volusijanu: „Ovo je osjećaj ljudi koji mogu misliti samo tijela, od kojih nijedno ne može biti svugdje čitavo, budući da po nebrojenim dijelovima nužno ima nešto drugdje a nešto na drugom mjestu. Daleko je drugačija narav duše nego tijela. Koliko li tek više narav Boga, koji je stvoritelj duše i tijela. On zna biti svugdje čitav, i ničim obuhvaćen u nekom mjestu; zna doći, ne napuštajući ono gdje bijaše; zna otići, ne napuštajući ono kamo bijaše došao“.

Odgovor na 3. prigovor: u začeću muža od žene nema ničega nečistog utoliko što je to djelo Božje, zato se u Dj 10 kaže: „Što Bog stvori, ti ne zovi nečistim“, to jest nečistim. Ipak je ondje neka nečistoća koja proizlazi iz grijeha, ukoliko se netko s požudom začinje iz sjedinjenja muža i žene. Što ipak u Kristu nije bilo, kao što je gore pokazano. Ako bi pak ondje bila ikakva nečistoća, njome se ne bi uprljala Božja Riječ, koja ni na koji način nije promjenjiva. Zato Augustin kaže u knjizi protiv pet hereseja: „Govori Bog, stvoritelj čovjeka, što je to što te uznemiruje u mom rođenju? Nisam začet žudnjom požude. Ja sam načinio majku iz koje bih se rodio. Ako zrak sunčeve svjetlosti zna isušiti prljavštinu kloaka, a ne zna se njima uprljati, mnogo više sjaj vječne svjetlosti, ma gdje zasjao, može očistiti, a sam se ne može uprljati“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.