Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 27, a. 2

Je li bila posvećena prije oživljenja

Prigovor 1. Videtur da blažena djevica bijaše posvećena prije oživljenja. Jer, kako je rečeno, više je milosti podareno majci djevici Božjoj nego bilo kome od svetaca. Ali nekim se čini da je dopušteno da se posvete prije oživljenja. Jer se u Jr 1 kaže: „Prije nego što te oblikovah u utrobi, poznadoh te“, a ne ulijeva se duša prije oblikovanja tijela. Slično također i o Ivanu Krstitelju Ambrozije kaže nad Lk da mu „još nije bio u sebi duh života, a već je u njemu bio duh milosti“. Dakle, mnogo je više blažena djevica mogla biti posvećena prije oživljenja.

Prigovor 2. Nadalje, priličilo je, kako Anselmo kaže u knjizi O djevičanskom začeću, „da ona djevica sjaji onom čistoćom od koje se veća pod Bogom ne može razumjeti“, odakle se i u Pj 4 govori: „Sva si lijepa, prijateljice moja, i ljage nema na tebi“. Ali veća bi čistoća bila blažene djevice da nikada nije bila okaljana zarazom istočnoga grijeha. Dakle, ovo joj je bilo podareno da se, prije nego što joj se tijelo oživi, posveti.

Prigovor 3. Nadalje, kako je rečeno, ne slavi se blagdan osim o nekom svecu. Ali neki slave blagdan začeća blažene djevice. Dakle, čini se da je u samom svojem začeću bila sveta. I tako se čini da je bila posvećena prije oživljenja.

Prigovor 4. Nadalje, apostol kaže u Rim 11: „Ako je korijen svet, i grane su“. Korijen pak sinova jesu njihovi roditelji. Mogla se dakle blažena djevica posvetiti čak i u svojim roditeljima, prije oživljenja.

Naprotiv, ono što bijaše u starom zavjetu, slika je novoga, prema onome iz 1 Kor 10: „Sve se to u slici događalo njima“. Po posvećenju pak šatora, o kojem se govori u Psalmu, posveti šator svoj Svevišnji, čini se da se označava posvećenje majke Božje, koja se naziva šatorom Božjim, prema onome Psalma: „U sunce postavi šator svoj“. O šatoru se pak govori u Izl posve na kraju: „Nakon što je sve dovršeno, oblak prekrije šator svjedočanstva, i slava Gospodnja ispunila ga“. Dakle, i blažena djevica nije bila posvećena nego nakon što je sve njezino dovršeno, naime tijelo i duša.

Odgovaram: posvećenje blažene djevice ne može se razumjeti prije njezina oživljenja, s dvostrukoga razloga. Prvo naime, zato što posvećenje o kojem govorimo nije drugo nego očišćenje od istočnoga grijeha, jer je svetost savršena čistoća, kako Dionizije kaže u XII poglavlju djela De div. nom.. Krivnja se pak ne može očistiti osim po milosti, čiji je subjekt samo razumno stvorenje. I zato blažena djevica prije ulijevanja razumske duše nije bila posvećena. Drugo zato, budući da je samo razumno stvorenje prijemčivo za krivnju, prije ulijevanja razumske duše začeti plod nije podložan krivnji. I tako, na koji god način da je blažena djevica prije oživljenja bila posvećena, nikada ne bi zadobila ljagu istočne krivnje, i tako ne bi trebala otkupljenje i spasenje koje je po Kristu, za kojega se u Mt 1 govori: „On će spasiti narod svoj od grijeha njihovih“. Ovo je pak neprikladno, da Krist nije „spasitelj svih ljudi“, kako se govori u 1 Tim 4. Odakle preostaje da je posvećenje blažene djevice bilo nakon njezina oživljenja.

Odgovor na 1. prigovor: Gospodin kaže da je Jeremiju poznavao prije oblikovanja u utrobi, spoznajom naime predodređenja, ali kaže da ga je posvetio, ne prije oblikovanja, nego prije nego što je izašao iz utrobe, i ostalo. A ono što Ambrozije kaže, da Ivanu Krstitelju još ne bijaše duh života kada je već imao duh milosti, ne treba se razumjeti utoliko što se duh života naziva oživljavajućom dušom, nego utoliko što se duh naziva izvana udisanim zrakom. Ili se može reći da mu još ne bijaše duh života, to jest duša, s obzirom na očitovane i potpune njezine radnje.

Odgovor na 2. prigovor: kad duša blažene djevice nikada ne bi bila okaljana zarazom istočnoga grijeha, ovo bi umanjivalo dostojanstvo Krista, po kojem je on opći spasitelj svih. I zato je pod Kristom, koji nije trebao spasenje, kao opći spasitelj, bila najveća čistoća blažene djevice. Jer Krist nipošto nije zadobio istočni grijeh, nego je u samom svojem začeću bio svet, prema onome iz Lk 1: „Ono što se od tebe rodi zvat će se sveto, Sin Božji“. Ali blažena djevica je zacijelo zadobila istočni grijeh, ali je od njega bila očišćena prije nego što se rodila iz utrobe. I to se označava u Job 3, gdje se o noći istočnoga grijeha govori: neka iščekuje svjetlost, to jest Krista, i neka ne vidi (jer ništa okaljano nije ušlo u nju, kako se govori u Mudr 7), niti osvit rastaće zore, to jest blažene djevice, koja u svojem rođenju bijaše neosjetljiva na istočni grijeh.

Odgovor na 3. prigovor: premda Rimska Crkva ne slavi začeće blažene djevice, podnosi ipak običaj nekih Crkava koje slave taj blagdan. Odakle takvo slavljenje nije u potpunosti za osuditi. Niti se ipak ovim slavljenim blagdanom začeća daje razumjeti da je u svojem začeću bila sveta. Nego, budući da se ne zna u koje je vrijeme bila posvećena, slavi se blagdan njezina posvećenja, radije nego začeća, na dan njezina začeća.

Odgovor na 4. prigovor: dvostruko je posvećenje. Jedno je naime čitave naravi, ukoliko se naime čitava ljudska narav oslobađa od svake pokvarenosti krivnje i kazne. I ovo će biti u uskrsnuću. Drugo je pak osobno posvećenje. Koje ne prelazi na tjelesno rođeni plod, jer takvo posvećenje ne gleda na tijelo, nego na um. I zato, premda su roditelji blažene djevice bili očišćeni od istočnoga grijeha, blažena je djevica ipak zadobila istočni grijeh, budući da je bila začeta po tjelesnoj požudi i iz miješanja muškog i ženskog, jer Augustin kaže u knjizi O ženidbi i požudi: „svako tijelo grijeha jest ono koje se rađa iz spolnoga općenja“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.