Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 27, a. 1

Je li blažena djevica majka Božja bila posvećena prije rođenja iz utrobe

Prigovor 1. Videtur da blažena djevica nije bila posvećena prije rođenja iz utrobe. Apostol naime kaže u 1 Kor 15: „Ne najprije ono što je duhovno, nego ono što je tjelesno, potom ono što je duhovno“. Ali posvećujućom se milošću čovjek rađa duhovno u sina Božjega, prema onome iz Iv 1: „Od Boga se rodiše“. Rođenje pak iz utrobe je tjelesno rođenje. Dakle, blažena djevica nije bila posvećena prije nego što se rodila iz utrobe.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u poslanici Dardanumu: „Posvećenje, kojim postajemo hramom Božjim, pripada samo ponovno rođenima“. Nitko se pak ponovno ne rađa ako se najprije ne rodi. Dakle, blažena djevica nije bila posvećena prije nego što se rodila iz utrobe.

Prigovor 3. Nadalje, tko god je posvećen po milosti, očišćen je od istočnoga i osobnoga grijeha. Ako je dakle blažena djevica bila posvećena prije rođenja iz utrobe, slijedi da je tada bila očišćena od istočnoga grijeha. Ali samo je istočni grijeh mogao nju priječiti od ulaska u nebesko kraljevstvo. Ako je dakle tada bila umrla, čini se da je ušla na vrata nebeskoga kraljevstva. Što se ipak nije moglo dogoditi prije Kristove muke, shodno onome apostola: „Imamo naime pouzdanje u ulazak u svetišta po krvi njegovoj“, kako se govori u Heb 10. Čini se dakle da blažena djevica nije bila posvećena prije nego što se rodila iz utrobe.

Prigovor 4. Nadalje, istočni se grijeh vuče iz podrijetla, kao što se stvarni grijeh vuče iz čina. Ali dok god je netko u činu griješenja, ne može biti očišćen od stvarnoga grijeha. Dakle, niti blažena djevica nije mogla biti očišćena od istočnoga grijeha dok je još bila u samom činu podrijetla, postojeću u majčinu utrobi.

Naprotiv, Crkva slavi rođenje blažene djevice. A blagdan se u Crkvi ne slavi osim za nekoga sveca. Dakle, blažena djevica u samom svojem rođenju bijaše sveta. Bijaše dakle posvećena u utrobi.

Odgovaram: o posvećenju blažene Marije, da je naime bila posvećena u utrobi, ništa se ne predaje u kanonskom Pismu, koje također ne spominje ni njezino rođenje. Ali kao što Augustin, o uznesenju same djevice, razborito dokazuje da je s tijelom uznesena na nebo, što ipak Pismo ne predaje; tako isto možemo razborito dokazati da je bila posvećena u utrobi. Razborito se naime vjeruje da je ona koja je rodila „jedinorođenca od Oca, puna milosti i istine“, mimo svih drugih primila veće povlastice milosti, odakle se čita u Lk 1 da joj je Anđeo rekao, zdravo, milosti puna. Nalazimo pak da je ovo nekima drugima povlašteno podareno da se posvete u utrobi, poput Jeremije, komu je rečeno u Jr 1: „Prije nego što si izašao iz utrobe, posvetio sam te“; i poput Ivana Krstitelja, za kojega je rečeno u Lk 1: „Duhom će se napuniti još iz utrobe majke svoje“. Odakle se razborito vjeruje da je blažena djevica bila posvećena prije nego što se rodila iz utrobe.

Odgovor na 1. prigovor: i u blaženoj djevici najprije bijaše tjelesno, a nakon toga ono što je duhovno, jer je najprije bila začeta po tijelu, a poslije po duhu posvećena.

Odgovor na 2. prigovor: Augustin govori po općem zakonu, po kojem se po sakramentima ne preporađaju neki osim ako su najprije rođeni. Ali Bog nije svoju moć zakona sakramenata svezao tako da ne bi mogao nekima iz posebne povlastice udijeliti svoju milost prije nego što se rode iz utrobe.

Odgovor na 3. prigovor: blažena djevica bila je posvećena u utrobi od istočnoga grijeha s obzirom na osobitu ljagu, nije ipak bila oslobođena od krivnje kojom je čitava narav držana podložnom, da naime ne uđe u raj osim po Kristovoj žrtvi; kao što se također govori o svetim ocima koji bijahu prije Krista.

Odgovor na 4. prigovor: istočni se grijeh vuče iz podrijetla utoliko što se po njemu priopćuje ljudska narav, na koju se vlastito odnosi istočni grijeh. Što se doista događa kada se začeti plod oživi. Odakle nakon oživljenja ništa ne zabranjuje da se začeti plod posveti, jer nakon toga ne ostaje u majčinu utrobi da primi ljudsku narav, nego radi nekakve savršenosti onoga što je već primio.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.