Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 2, a. 4

Je li osoba ili hipostaza Kristova nakon utjelovljenja složena

Prigovor 1. Čini se da osoba Kristova nije složena. Osoba naime Kristova nije ništa drugo nego osoba ili hipostaza Riječi, kako je jasno iz rečenoga. A u Riječi nisu različite osoba i narav, kako je jasno iz onoga što je rečeno u prvom dijelu. Budući da je dakle narav Riječi jednostavna, kako je pokazano u prvom dijelu, nemoguće je da osoba Kristova bude složena.

Prigovor 2. Nadalje, svaka se složenost čini da je od dijelova. A božanska narav ne može imati pojam dijela, jer svaki dio ima pojam nesavršenoga. Dakle, nemoguće je da osoba Kristova bude složena od dviju naravi.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se od nečega slaže čini se da je istovrsno s onim od čega se slaže, kao što se od tijelâ ne slaže ništa osim tijela. Ako je dakle u Kristu nešto složeno od dviju naravi, slijedit će da to neće biti osoba, nego narav. I tako će u Kristu biti ostvareno sjedinjenje u naravi, što je protivno onome što je prije rečeno.

Naprotiv, Damaščanin kaže u III. knjizi: „u Gospodinu Isusu Kristu spoznajemo dvije naravi, a jednu hipostazu, od obiju složenu“.

Odgovaram: treba reći da se osoba ili hipostaza Kristova može promatrati na dvostruk način. Na jedan način, prema onome što je u sebi, i tako je potpuno jednostavna, kao i narav Riječi. Na drugi način, prema pojmu osobe ili hipostaze, kojoj pripada opstojati u nekoj naravi. I prema tome, osoba Kristova opstoji u dvjema naravima. Stoga, iako je ondje jedno opstojeće, ipak je ondje jedan i drugi pojam opstojanja. I tako se naziva složena osoba, ukoliko jedno opstoji u dvama.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na prvi prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: ona složenost osobe od naravi ne kaže se na temelju dijelova, nego radije na temelju broja, kao što se sve ono u čemu se dvoje stječe može nazvati složenim od njih.

Odgovor na 3. prigovor: ne potvrđuje se u svakoj složenosti to da ono što se slaže bude istovrsno s onim što ga sastavlja, nego samo u dijelovima neprekinutoga, jer se naime neprekinuto ne slaže osim od neprekinutih dijelova. Živo pak biće slaže se od duše i tijela, od kojih nijedno nije živo biće.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.