Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 2, a. 11

Jesu li mu prethodile neke zasluge

Prigovor 1. Čini se da je sjedinjenje utjelovljenja uslijedilo nakon nekih zasluga. Jer na ono mjesto iz Psalma: „neka bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, kako smo se uzdali u tebe“, Glosa kaže: „ovdje se naznačuje prorokova želja za utjelovljenjem, i zasluga ispunjenja“. Dakle, utjelovljenje potpada pod zaslugu.

Prigovor 2. Nadalje, tko god zaslužuje nešto, zaslužuje i ono bez čega se to ne može imati. No stari su oci zasluživali vječni život, do kojega nisu mogli doći osim po utjelovljenju, jer Grgur kaže, u knjizi Moral.: „oni koji su prije Kristova dolaska došli na ovaj svijet, koliku god krepost pravednosti imali, izvedeni iz tijela u krilo nebeske domovine odmah nikako nisu mogli biti primljeni, jer još nije bio došao onaj koji bi duše pravednika smjestio u vječno sjedište“. Dakle, čini se da su zaslužili utjelovljenje.

Prigovor 3. Nadalje, o blaženoj se Djevici pjeva da je „zaslužila nositi Gospodara sviju“, što je doista učinjeno po utjelovljenju. Dakle, utjelovljenje potpada pod zaslugu.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De praedest. sanctorum: „tko god u našoj Glavi nađe prethodne zasluge onoga jedinstvenog rođenja, neka sam u nama, njegovim udovima, traži prethodne zasluge umnoženoga ponovnog rođenja“. No nikakve zasluge nisu prethodile našemu ponovnom rođenju, prema onome u Tit 3: „ne po djelima pravednosti koja smo mi učinili, nego po svojem milosrđu spasio nas je kupelju ponovnog rođenja“. Dakle, ni onomu Kristovu rođenju nisu prethodile nikakve zasluge.

Odgovaram: što se tiče samoga Krista, očito je iz prethodnoga da nikakve njegove zasluge nisu mogle prethoditi sjedinjenju. Ne postavljamo naime da je on prije bio samo čovjek, a potom po zasluzi dobra života postigao da bude Sin Božji, kako je postavio Fotin, nego postavljamo da je od početka svojega začeća onaj čovjek uistinu bio Sin Božji, budući da nije imao drugu hipostazu osim Sina Božjega, prema onome u Lk 1: „što će se od tebe roditi sveto, zvati se Sin Božji“. I stoga je svako djelovanje onoga čovjeka uslijedilo nakon sjedinjenja. Stoga nijedno njegovo djelovanje nije moglo biti zasluga sjedinjenja. No isto tako ni djela bilo kojega drugog čovjeka nisu mogla biti zaslužna za ovo sjedinjenje po pravednosti. Prvo naime zato što se zaslužna djela čovjeka vlastito usmjeruju prema blaženstvu, koje je nagrada kreposti i sastoji se u potpunom uživanju Boga. Sjedinjenje pak utjelovljenja, budući da je u osobnom bitku, nadilazi sjedinjenje blaženog uma s Bogom, koje je po činu onoga koji uživa. I tako ne može potpasti pod zaslugu. Drugo, jer milost ne može potpasti pod zaslugu, jer je počelo zasluživanja. Stoga još mnogo manje utjelovljenje potpada pod zaslugu, koje je počelo milosti, prema onome u Iv 1: „milost i istina po Isusu Kristu postade“. Treće, jer je Kristovo utjelovljenje obnoviteljsko za čitavu ljudsku narav. I stoga ne potpada pod zaslugu nekog pojedinačnog čovjeka, jer dobro nekog samog čovjeka ne može biti uzrok dobra čitave naravi. Po prikladnosti ipak su sveti oci zaslužili utjelovljenje, želeći ga i moleći. Bilo je naime prikladno da Bog usliši one koji su mu bili poslušni.

Odgovor na 1. prigovor: i time je jasan odgovor na prvi prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: treba reći da je lažno da pod zaslugu potpada sve ono bez čega nagrada ne može postojati. Neke su naime stvari koje se ne samo zahtijevaju za nagradu, nego se i unaprijed zahtijevaju za zaslugu, kao što je božanska dobrota i njegova milost, te sama čovjekova narav. A slično je i otajstvo utjelovljenja počelo zasluživanja, jer „od punine njegove svi mi primismo“, kako se kaže u Iv 1.

Odgovor na 3. prigovor: za blaženu se Djevicu kaže da je zaslužila nositi Gospodina Isusa Krista, ne zato što je zaslužila da se Bog utjelovi, nego zato što je zaslužila, po milosti koja joj je dana, onaj stupanj čistoće i svetosti da bi prikladno mogla biti Majka Božja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.