Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 2, a. 10

Je li sjedinjenje dviju naravi u Kristu ostvareno po milosti

Prigovor 1. Čini se da sjedinjenje utjelovljenja nije po milosti. Jer milost je neki akcedent, kako je utvrđeno u Drugom dijelu. No sjedinjenje ljudske naravi s božanskom nije izvršeno po akcedentu, kako je gore pokazano. Dakle, čini se da sjedinjenje utjelovljenja nije izvršeno po milosti.

Prigovor 2. Nadalje, subjekt milosti jest duša. No kako se kaže u Kol 2: „u Kristu je tjelesno prebivala sva punina božanstva“. Dakle, čini se da to sjedinjenje nije izvršeno po milosti.

Prigovor 3. Nadalje, svaki se svetac sjedinjuje s Bogom po milosti. Ako je dakle sjedinjenje utjelovljenja bilo po milosti, čini se da se Krist ne naziva drukčije Bogom nego drugi sveti ljudi.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De praedest. sanctorum: „onom milošću postaje od početka svoje vjere svaki čovjek kršćanin, kojom je milošću onaj čovjek od svojega početka postao Krist“. No onaj je čovjek postao Krist po sjedinjenju s božanskom naravi. Dakle, to je sjedinjenje bilo po milosti.

Odgovaram: treba reći da se milost, kako je rečeno u Drugom dijelu, kaže dvostruko: na jedan način, sama volja Božja koja besplatno nešto daje; na drugi način, sam besplatni dar Božji. Ljudska pak narav treba besplatnu volju Božju za to da se uzdigne u Boga, budući da je to iznad moći njezine naravi. Uzdiže se pak ljudska narav u Boga dvostruko. Na jedan način, po djelovanju, kojim naime sveti spoznaju i ljube Boga. Na drugi način, po osobnom bitku, koji je način svojstven Kristu, u kojemu je ljudska narav uzeta za to da bude u osobi Sina Božjega. Očito je pak da se za savršenstvo djelovanja zahtijeva da moć bude usavršena po habitusu, no to da narav ima bitak u svojem supostavu ne biva posredstvom nekog habitusa. Tako dakle treba reći da, ako se pod milošću razumije sama volja Božja koja besplatno nešto čini, ili nekoga ima milim ili prihvaćenim, sjedinjenje utjelovljenja izvršeno je po milosti, kao i sjedinjenje svetih s Bogom po spoznaji i ljubavi. Ako se pak milošću naziva sam besplatni dar Božji, tako se samo to što je ljudska narav sjedinjena s božanskom osobom može nazvati nekom milošću, ukoliko je to učinjeno bez ikakvih prethodnih zasluga, no ne tako da bi postojala neka habitualna milost posredstvom koje bi se takvo sjedinjenje izvršilo.

Odgovor na 1. prigovor: milost koja je akcident jest neka sličnost božanstva sudjelovana u čovjeku. Po utjelovljenju pak se ne kaže da je ljudska narav sudjelovala u nekoj sličnosti božanske naravi, nego se kaže da je združena samoj božanskoj naravi u osobi Sina. Veća je pak sama stvar nego njezina sudjelovana sličnost.

Odgovor na 2. prigovor: habitualna je milost samo u duši, no milost, to jest besplatni dar Božji koji je sjedinjenje s božanskom osobom, pripada čitavoj ljudskoj naravi, koja se sastoji od duše i tijela. I na taj se način kaže da je punina božanstva u Kristu tjelesno prebivala, jer je božanska narav sjedinjena ne samo s dušom nego i s tijelom. Premda se također može reći da se kaže da je prebivala u Kristu tjelesno, to jest ne u sjeni, kako je prebivala u sakramentima staroga zakona, o kojima se ondje dodaje da su „sjena onoga što dolazi, a tijelo je Kristovo“, ukoliko se naime tijelo dijeli nasuprot sjeni. Kažu također neki da se za božanstvo kaže da je u Kristu prebivalo tjelesno, naime na tri načina, kao što tijelo ima tri dimenzije: na jedan način, po bîti, prisutnosti i moći, kao u ostalim stvorenjima; na drugi način, po milosti posvećujućoj, kao u svetima; na treći način, po osobnom sjedinjenju, što je njemu svojstveno.

Odgovor na 3. prigovor: iz toga je jasan odgovor na treći prigovor, jer naime sjedinjenje utjelovljenja nije izvršeno samo po habitualnoj milosti, kako se drugi sveti sjedinjuju s Bogom; nego po subsistenciji, to jest osobi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.