Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 16, a. 9

Je li ovo istinito: ovaj čovjek, pokazavši na Krista, počeo je biti, ili, bio je uvijek

Prigovor 1. Čini se da je onaj čovjek, označivši Krista, počeo biti. Jer Augustin kaže nad Ivanom: „Prije nego što je svijet bio, nije bilo ni nas, ni samoga posrednika Boga i ljudi, čovjeka Krista Isusa“. Ali ono što nije uvijek bilo, počelo je biti. Dakle, onaj čovjek, označivši Krista, počeo je biti.

Prigovor 2. Nadalje, Krist je počeo biti čovjekom. Ali biti čovjekom jest biti jednostavno. Dakle, onaj čovjek počeo je biti jednostavno.

Prigovor 3. Nadalje, čovjek označuje supstrat ljudske naravi. Ali Krist nije uvijek bio supstrat ljudske naravi. Dakle, taj je čovjek počeo biti.

Naprotiv, u Poslanici Hebrejima na kraju se kaže: „Isus Krist jučer i danas, isti i u vijeke“.

Odgovaram: ne treba reći da je onaj čovjek, označivši Krista, počeo biti, ako se išta ne doda. I to dvostrukim razlogom. Prvo, doista, zato što je izričaj jednostavno lažan, po sudu katoličke vjere, kojom u Kristu postavljamo jedan supstrat i jednu hipostazu, kao i jednu osobu. Prema tome naime valja da se u onome što se kaže: onaj čovjek, označivši Krista, označi vječni supstrat, čijoj se vječnosti protivi početi biti. Zato je ovo lažno: ovaj čovjek počeo je biti. Niti smeta što početi biti pripada ljudskoj naravi, koja se označuje ovim imenom čovjek, jer se termin postavljen u subjektu ne drži formalno za narav, nego više materijalno za supstrat, kao što je gore rečeno. Drugo, zato što, makar bio istinit, njime se ipak ne bi trebalo služiti bez odredbe, da se izbjegne herojstvo Arijem, koji je, kao što je osobi Sina Božjega pripisao da je stvorenje i da je manji od Oca, tako pripisao da je počeo biti, govoreći da bijaše kada nije bio.

Odgovor na 1. prigovor: taj autoritet valja razumjeti s odredbom, kao ako kažemo da čovjek Krist Isus nije bio prije nego što je svijet bio, prema čovještvu.

Odgovor na 2. prigovor: s ovim glagolom počeo je ne slijedi argument od nižega na više; ta ne slijedi: ovo je počelo biti bijelo, dakle počelo je biti obojeno. A to je zato što početi označuje sada biti i ne prije, a ne slijedi: ovo prije nije bilo bijelo, dakle prije nije bilo obojeno. A biti jednostavno više je nego biti čovjekom. Zato ne slijedi: Krist je počeo biti čovjekom, dakle počeo je biti.

Odgovor na 3. prigovor: ovo ime čovjek, utoliko što se uzima za Krista, premda označuje ljudsku narav, koja je počela biti, ipak podmeće vječni supstrat, koji nije počeo biti. I zato, budući da se, utoliko što se postavlja u subjektu, drži za supstrat, a utoliko što se postavlja u predikatu, odnosi se na narav, stoga je ovo lažno: čovjek Krist počeo je biti; ali ovo je istinito: Krist je počeo biti čovjekom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.