Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 16, a. 8

Je li ovo istinito: Krist je stvorenje

Prigovor 1. Čini se da je ovo istinito: Krist je stvorenje. Jer papa Leon kaže: „nova i nečuvena nagodba: Bog, koji jest i bijaše, postaje stvorenjem“. Ali ono što se može izreći o Kristu jest da je Sin Božji postao po utjelovljenju. Dakle, ovo je istinito: Krist je stvorenje.

Prigovor 2. Nadalje, svojstva obiju naravi mogu se izreći o zajedničkoj hipostazi obiju naravi, pod kojim god imenom bila označena, kao što je gore rečeno. Ali svojstvo je ljudske naravi biti stvorenjem, kao što je svojstvo božanske naravi biti stvoriteljem. Dakle, oboje se može reći o Kristu, naime da je stvorenje te da je nestvoren i stvoritelj.

Prigovor 3. Nadalje, glavni je dio čovjeka duša, a ne tijelo. Ali Krist se u pogledu tijela, koje je uzeo od Djevice, jednostavno naziva rođenim od Djevice. Dakle, u pogledu duše, koju je Bog stvorio, treba jednostavno reći da je Krist stvorenje.

Naprotiv, Ambrozije kaže u knjizi De Trin.: „Je li Krist postao riječju? Je li Krist stvoren zapovijedi?“ Kao da želi reći: nije. Zato nadodaje: „A kako stvorenje može biti u Bogu? Ta Bog je jednostavne naravi, a ne sjedinjene“. Dakle, ovu ne treba dopustiti: Krist je stvorenje.

Odgovaram: kao što Jeronim kaže: „Iz neuredno izrečenih riječi upada se u herojstvo (krivi nauk)“. Zato s hereticima ne trebamo imati ni zajednička imena, da se ne bi činilo kako podupiremo njihovu zabludu. A arijanski heretici govorili su da je Krist stvorenje i manji od Oca, ne samo s obzirom na ljudsku narav nego i s obzirom na božansku osobu. I zato se ne smije apsolutno reći da je Krist stvorenje ili manji od Oca, nego s odredbom, naime: prema ljudskoj naravi. Doista, one stvari za koje se ne može posumnjati da pripadaju božanskoj osobi po sebi samoj, mogu se jednostavno reći o Kristu s obzirom na ljudsku narav, kao što jednostavno govorimo da je Krist trpio, umro i bio pokopan. Kao i u tjelesnim i ljudskim stvarima, one stvari koje mogu doći u sumnju pripadaju li cjelini ili dijelu, ako su u nekom dijelu, ne pripisujemo ih cjelini jednostavno, jest bez odredbe; ta ne kažemo da je Etiopanin bijel, nego da je bijel prema zubu. Ali govorimo bez odredbe da je kovrčav, jer mu to ne može pripasti nego prema vlasima.

Odgovor na 1. prigovor: ponekad sveti naučitelji, radi kratkoće izostavivši odredbu, koriste ime stvorenja u pogledu Krista. Ipak, u njihovim se izrekama ona podrazumijeva.

Odgovor na 2. prigovor: sva svojstva ljudske naravi, kao i božanske, mogu se na neki način reći o Kristu. Zato i Damaščanin kaže u 3. knjizi da je „Krist, koji se zove Bog i čovjek, stvorljiv i nestvorljiv, djeljiv i nedjeljiv“. Ipak, one stvari koje imaju sumnju oko jedne ili druge naravi ne treba izricati bez odredbe. Zato i sam kasnije drugdje nadodaje da je sama jedna hipostaza, naime Krista, „i nestvorena božanstvom, i stvorena čovještvom“. Kao što se i obratno ne bi trebalo reći bez odredbe da je Krist bestjelesan ili bestrasan, da se izbjegne zabluda Maniheja, koji je postavio da Krist nije imao pravo tijelo niti je istinski trpio, nego s odredbom treba reći da je Krist prema božanstvu bestjelesan i bestrasan.

Odgovor na 3. prigovor: o rođenju od Djevice ne može biti nikakve sumnje da pripada osobi Sina Božjega, kao što može biti o stvaranju. I zato razlog nije posvuda sličan.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.