III, q. 16, a. 11
Je li ovo istinito: Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog
Prigovor 1. Čini se da je Krist, utoliko što je čovjek, Bog. Krist je naime Bog po milosti sjedinjenja. Ali Krist, utoliko što je čovjek, ima milost sjedinjenja. Dakle, Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog.
Prigovor 2. Nadalje, otpuštati grijehe vlastito je Božje, po onome iz Iz 43: „Ja, ja sam onaj koji brišem tvoje bezakonje radi sebe“. Ali Krist, utoliko što je čovjek, otpušta grijehe, po onome iz Mt 9: „Ali da znate da Sin čovječji ima na zemlji vlast otpuštati grijehe“, i ostalo. Dakle, Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog.
Prigovor 3. Nadalje, Krist nije opći čovjek, nego je ovaj pojedini čovjek. Ali Krist, utoliko što je ovaj čovjek, jest Bog, jer se u tom čovjeku označuje vječni supstrat, koji je po naravi Bog. Dakle, Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog.
Naprotiv, ono što pripada Kristu utoliko što je čovjek, pripada svakom čovjeku. Ako je dakle Krist, utoliko što je čovjek, Bog, slijedi da je svaki čovjek Bog. A to je očito lažno.
Odgovaram: ovaj termin čovjek, postavljen u reduplikaciji, može se primiti dvostruko. Na jedan način, s obzirom na narav. I tako nije istinito da je, utoliko što je čovjek, Bog, jer je ljudska narav odijeljena od božanske po razlici naravi. Na drugi način može se primiti radi supstrata. I tako, budući da je supstrat ljudske naravi u Kristu osoba Sina Božjega, kojoj po sebi pripada biti Bogom, istinito je da je Krist, utoliko što je čovjek, Bog. Budući da se ipak termin postavljen u reduplikaciji više vlastito drži za narav negoli za supstrat, kao što je gore rečeno, stoga se ovo više ima zanijekati: Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog, negoli potvrditi.
Odgovor na 1. prigovor: ne pripada nekome po istome biti pomaknut na nešto i biti to, jer pomaknut biti pripada nekome radi tvari ili supstrata, a biti u činu radi oblika. I slično ne pripada po istome Kristu biti uređen na to da bude Bog po milosti sjedinjenja i biti Bogom, nego mu prvo pripada prema ljudskoj naravi, a drugo doista prema božanskoj. I zato je ovo istinito: Krist utoliko što je čovjek ima milost sjedinjenja, ali ipak ne ovo: Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog.
Odgovor na 2. prigovor: „Sin čovječji ima na zemlji vlast otpuštati grijehe“, ne snagom ljudske naravi, nego božanske, u kojoj doista božanskoj naravi sastoji se vlast otpuštati grijehe po vlasti; a u ljudskoj se naravi sastoji instrumentalno i po službi. Zato Krizostom nad Matejem, tumačeći to, kaže: „Značajno reče: na zemlji otpuštati grijehe, da pokaže kako je ljudskoj naravi sjedinio vlast božanstva nerazdjeljivim sjedinjenjem. Jer, premda je postao čovjekom, ipak je ostao Božja Riječ“.
Odgovor na 3. prigovor: kada se kaže ovaj čovjek, pokazna zamjenica privlači ovo ime čovjek k supstratu. I zato je ovo više istinito: Krist, utoliko što je ovaj čovjek, jest Bog, negoli ovo: Krist, utoliko što je čovjek, jest Bog.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.