Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 14, a. 2

Je li preuzeo nužnost podlijeganja tim nedostatcima

Prigovor 1. Čini se da Krist nije iz nužnosti podlijegao tim nedostatcima. Kaže se naime u Iz 53: „Prikazan bješe jer je sam htio“, a govori se o prikazanju na muku. No volja se protivi nužnosti. Dakle, Krist nije iz nužnosti podlijegao tjelesnim nedostatcima.

Prigovor 2. Nadalje, Damaščanin kaže u III. knjizi: „Ništa prisilno ne nalazi se u Kristu, nego je sve dragovoljno“. No ono što je dragovoljno, nije nužno. Dakle, takvi nedostatci nisu bili iz nužnosti u Kristu.

Prigovor 3. Nadalje, nužnost nameće netko moćniji. Ali nijedno stvorenje nije moćnije od duše Kristove, kojoj je pripadalo očuvati vlastito tijelo. Dakle, takvi nedostatci ili slabosti nisu bili u Kristu iz nužnosti.

Naprotiv, apostol kaže u Rim 8: „Bog je poslao svoga Sina u obličju grješnoga tijela“. No stanje grješnoga tijela jest da ima nužnost umiranja i podnošenja drugih takvih patnji. Dakle, takva nužnost podnošenja ovih nedostataka bila je u Kristovu tijelu.

Odgovaram: treba reći da je nužnost dvostruka. Jedna je doista nužnost prisile, koja dolazi od vanjskoga djelatnika. I ta se nužnost protivi i naravi i volji, od kojih je svaka unutarnje načelo. Druga je pak prirodna nužnost, koja slijedi prirodna načela, kao što je oblik, poput toga da je nužno da oganj grije; ili tvar, poput toga da je nužno da se tijelo sastavljeno od suprotnosti raspadne. Prema toj dakle nužnosti koja slijedi tvar, Kristovo je tijelo bilo podložno nužnosti smrti i drugih takvih nedostataka. Jer, kao što je rečeno, „po ugodnosti božanske volje Kristovu se tijelu dopuštalo činiti i trpjeti ono što mu je vlastito“, a ta je nužnost uzrokovana načelima ljudskoga tijela, kao što je rečeno. Ako pak govorimo o nužnosti prisile ukoliko se ona protivi tjelesnoj naravi, tako je opet Kristovo tijelo, prema stanju vlastite naravi, podlijegalo nužnosti i čavla koji probija i biča koji udara. No ukoliko se takva nužnost protivi volji, očito je da u Kristu nije bilo nužnosti tih nedostataka, ni s obzirom na božansku volju, ni s obzirom na ljudsku volju Kristovu apsolutno, ukoliko ona slijedi promišljajući razum; nego samo prema prirodnom gibanju volje, ukoliko naime prirodno izbjegava smrt i tjelesne ozljede.

Odgovor na 1. prigovor: za Krista se kaže da je prikazan jer je htio, i to božanskom voljom i ljudskom promišljenom voljom, premda je smrt bila protiv prirodnoga gibanja ljudske volje, kako kaže Damaščanin.

Odgovor na 2. prigovor: odgovor na to jasan je iz onoga što je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: ništa nije bilo moćnije od duše Kristove apsolutno, no ništa ne sprječava da je nešto bilo moćnije s obzirom na ovaj učinak, kao što je čavao za probijanje. I to kažem ukoliko se duša Kristova promatra prema vlastitoj naravi i moći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.