III, q. 11, a. 3
Je li to znanje bilo uspoređujuće
Prigovor 1. Čini se da Kristova duša nije imala to znanje na način uspoređivanja. Jer Damaščanin kaže, u III. knjizi: „u Kristu ne tvrdimo ni savjet ni izbor“. A to se ne uklanja od Krista osim ukoliko uključuje uspoređivanje i diskurs. Čini se dakle da u Kristu nije bilo uspoređujućega ili diskurzivnoga znanja.
Prigovor 2. Nadalje, čovjeku je potrebno uspoređivanje i diskurs razuma da bi istražio ono što ne zna. No, Kristova je duša spoznala sve, kao što je gore rečeno. Nije dakle u njemu bilo diskurzivnoga ili uspoređujućega znanja.
Prigovor 3. Nadalje, znanje Kristove duše bilo je na način baštinika, koji su suobličeni anđelima, kako se kaže u Mt 22. No, u anđelima nema diskurzivnoga ili uspoređujućega znanja, kako je očito po Dioniziju, VII. pogl. de Div. Nom. Dakle, u Kristovoj duši nije bilo diskurzivnoga ili uspoređujućega znanja.
Naprotiv, Krist je imao razumnu dušu, kao što je gore rečeno. A vlastito je djelovanje razumne duše uspoređivati i prelaziti s jednoga na drugo. Dakle, u Kristu je bilo diskurzivnoga ili uspoređujućega znanja.
Odgovaram: treba reći da neko znanje može biti diskurzivno ili uspoređujuće na dva načina. Na jedan način, s obzirom na stjecanje znanja, kao što se događa kod nas, koji dolazimo do spoznaje jednoga po drugome, kao učinaka po uzrocima, i obrnuto. I na taj način znanje Kristove duše nije bilo diskurzivno ili uspoređujuće, jer mu je to znanje o kojem sada govorimo bilo božanski usađeno, a ne stečeno istraživanjem razuma. Na drugi način može se reći da je znanje diskurzivno ili uspoređujuće s obzirom na uporabu, kao što oni koji znaju katkad iz uzroka zaključuju učinke, ne da bi ponovno učili, nego želeći se služiti znanjem koje već imaju. I na taj je način znanje Kristove duše moglo biti uspoređujuće i diskurzivno, jer je mogla iz jednoga zaključiti drugo, kako joj se svidjelo. Kao što je, u Mt 17, kada je Gospodin upitao Petra „od koga zemaljski kraljevi ubiru porez, od svojih sinova ili od tuđih“, a Petar odgovorio da od tuđih, zaključio: „Dakle, sinovi su slobodni“.
Odgovor na 1. prigovor: od Krista se uklanja savjetovanje koje je s dvojbom, a dosljedno tome i izbor, koji u svojem pojmu uključuje takvo savjetovanje. No, od Krista se ne uklanja uporaba savjetovanja.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi od diskursa i uspoređivanja ukoliko je usmjereno na stjecanje znanja.
Odgovor na 3. prigovor: blaženici su suobličeni anđelima s obzirom na darove milosti, no ostaje razlika koja je prema naravi. I stoga je služenje uspoređivanjem i diskursom sunaravno blaženim dušama, ali ne i anđelima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.