Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 11, a. 2

Je li se mogao služiti tim znanjem ne okrećući se predodžbama

Prigovor 1. Čini se da Kristova duša nije mogla razumjeti prema tom znanju osim okrećući se predodžbama. Jer predodžbe se odnose prema razumskoj duši kao boje prema vidu, kako se kaže u III de anima. No, Kristova vidna moć nije mogla prijeći u čin osim okrećući se bojama. Dakle, ni njegova razumska duša nije mogla ništa razumjeti osim okrećući se predodžbama.

Prigovor 2. Nadalje, Kristova je duša iste naravi kao i naše duše, inače on ne bi bio iste vrste s nama; protivno onome što Apostol kaže u Fil 2 da je „postao sličan ljudima“. No, naša duša ne može razumjeti osim okrećući se predodžbama. Dakle, ni Kristova duša.

Prigovor 3. Nadalje, osjetila su dana čovjeku da služe razumu. Ako je dakle Kristova duša mogla razumjeti bez okretanja predodžbama, koje se primaju preko osjetila, slijedilo bi da su osjetila uzalud bila u Kristovoj duši, što je neprikladno. Čini se dakle da Kristova duša nije mogla razumjeti osim okrećući se predodžbama.

Naprotiv, Kristova duša spoznala je neke stvari koje se ne mogu spoznati preko predodžbi, naime odijeljene supstancije. Mogla je dakle razumjeti ne okrećući se predodžbama.

Odgovaram: treba reći da je Krist u stanju prije muke bio ujedno putnik i baštinik, kako će niže biti jasnije. I to je prvenstveno stanja putnika imao s obzirom na tijelo, ukoliko je bilo podložno trpljenju, dok je stanja baštinika ponajviše imao s obzirom na razumsku dušu. A ovo je stanje duše baštinika: da ni na koji način ne bude podložna svojemu tijelu niti o njemu ovisi, nego da mu potpuno gospodari, pa će stoga i nakon uskrsnuća slava iz duše prijeći na tijelo. Iz toga pak duša čovjeka putnika ima potrebu okretati se predodžbama što je vezana uz tijelo, i na neki način mu podložna i o njemu ovisna. I stoga blažene duše, i prije uskrsnuća i poslije, mogu razumjeti bez okretanja predodžbama. I to svakako treba reći o Kristovoj duši, koja je potpuno imala sposobnost baštinika.

Odgovor na 1. prigovor: ona usporedba koju Filozof navodi ne vrijedi s obzirom na sve. Očito je naime da je svrha vidne moći spoznavati boje, dok svrha razumske moći nije spoznavati predodžbe, nego spoznavati razumljive likove, koje zahvaća iz predodžbi i u predodžbama, prema stanju sadašnjega života. Usporedba je dakle s obzirom na ono na što svaka moć gleda, a ne s obzirom na ono u čemu završava stanje svake moći. A ništa ne sprječava da, prema različitim stanjima, neka stvar teži svojemu cilju iz različitih polazišta, dok je vlastiti cilj neke stvari uvijek jedan. I stoga, premda vid ništa ne spoznaje bez boje, razum ipak, prema nekom stanju, može spoznavati bez predodžbe, ali ne bez razumljivoga lika.

Odgovor na 2. prigovor: premda je Kristova duša bila iste naravi kao i naše duše, imala je ipak neko stanje koje naše duše sada nemaju u stvarnosti, nego samo u nadi, naime stanje baštinjenja.

Odgovor na 3. prigovor: premda je Kristova duša mogla razumjeti ne okrećući se predodžbama, mogla je ipak razumjeti i okrećući se predodžbama. I stoga osjetila nisu bila uzalud u njemu, osobito jer se osjetila ne daju čovjeku samo radi razumskoga znanja, nego i radi potrebe osjetilnoga života.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.