III, q. 10, a. 4
Vidi li Riječ, odnosno božansku bit, jasnije od bilo kojeg drugog stvorenja
Prigovor 1. Čini se da Kristova duša ne vidi Riječ savršenije nego bilo koje drugo stvorenje. Jer savršenstvo spoznaje ovisi o sredstvu spoznavanja, kao što je savršenija spoznaja koja se ima po sredstvu dokaznoga silogizma nego ona koja se ima po sredstvu dijalektičkoga silogizma. No, svi blaženici vide Riječ neposredno po samoj božanskoj biti, kao što je rečeno u I. dijelu. Dakle, Kristova duša ne vidi Riječ savršenije nego bilo koje drugo stvorenje.
Prigovor 2. Nadalje, savršenstvo viđenja ne nadilazi vidnu moć. No, moć razumne duše, kakva je Kristova duša, nalazi se ispod razumne moći anđela, kako je očito po Dioniziju, IV. pogl. Cael. Hier. Dakle, Kristova duša ne vidi Riječ savršenije nego anđeli.
Prigovor 3. Nadalje, Bog beskonačno savršenije vidi svoju Riječ nego duša. Postoje dakle beskonačni srednji stupnjevi između načina na koji Bog vidi svoju Riječ i načina na koji je vidi Kristova duša. Dakle, ne treba tvrditi da Kristova duša vidi Riječ, ili božansku bit, savršenije nego bilo koje drugo stvorenje.
Naprotiv, Apostol kaže u Ef 1 da je Bog postavio Krista na nebesima „iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena koje se zaziva ne samo u ovome svijetu nego i u budućem“. No, u nebeskoj je slavi netko to viši što savršenije spoznaje Boga. Dakle, Kristova duša vidi Boga savršenije nego bilo koje drugo stvorenje.
Odgovaram: treba reći da viđenje božanske biti pripada svim blaženicima prema sudjelovanju u svjetlu koje pritječe k njima iz izvora Riječi Božje, prema onome u Sir 1: „Izvor je mudrosti Riječ Božja na visinama“. A s tom je Riječju Božjom Kristova duša, koja je sjedinjena s Riječju u osobi, tješnje povezana nego bilo koje drugo stvorenje. I stoga potpunije prima utjecaj svjetla u kojem se Bog vidi od same Riječi nego bilo koje drugo stvorenje. I stoga prije ostalih stvorenja savršenije vidi samu prvu Istinu, koja je Božja bit. I stoga se kaže u Iv 1: „Vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jednorođenoga od Oca, puna“ ne samo milosti nego i istine.
Odgovor na 1. prigovor: savršenstvo spoznaje, koliko je s obzirom na spoznato, procjenjuje se prema sredstvu, no koliko je s obzirom na onoga koji spoznaje, procjenjuje se prema moći ili habitusu. I otuda dolazi da i među ljudima po jednom te istom sredstvu netko savršenije spoznaje neki zaključak nego drugi. I na taj način Kristova duša, koja je ispunjena obilnijim svjetlom, savršenije spoznaje božansku bit nego drugi blaženici, premda svi vide Božju bit po njoj samoj.
Odgovor na 2. prigovor: viđenje božanske biti nadilazi naravnu moć bilo kojega stvorenja, kao što je rečeno u I. dijelu. I stoga se stupnjevi u njemu procjenjuju više prema redu milosti, u kojem je Krist najizvrsniji, nego prema redu naravi, prema kojem se anđeoska narav pretpostavlja ljudskoj.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je gore rečeno o milosti da ne može biti veće milosti od Kristove milosti s obzirom na sjedinjenje s Riječju, isto treba reći i o savršenstvu božanskoga viđenja, premda bi, apsolutno gledajući, mogao postojati neki uzvišeniji stupanj prema beskonačnosti božanske moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.