III, q. 1, a. 4
Je li se prvenstveno utjelovio radi uklanjanja istočnoga grijeha nego osobnoga grijeha
Prigovor 1. Čini se da se Bog utjelovio prvenstveno kao lijek za osobne grijehe nego kao lijek za istočni grijeh. Naime, što je grijeh teži, to se više protivi ljudskomu spasenju, radi kojega se Bog utjelovio. No osobni je grijeh teži od istočnoga grijeha, jer se za istočni grijeh duguje najmanja kazna, kako Augustin kaže u Contra Iulianum. Dakle, Kristovo je utjelovljenje prvenstveno usmjereno na brisanje osobnih grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, za istočni se grijeh ne duguje osjetna kazna, nego samo kazna gubitka, kako je utvrđeno u drugom dijelu. No Krist je došao radi zadovoljenja za grijehe pretrpjeti osjetnu kaznu na križu, a ne kaznu gubitka, jer nije imao nikakva nedostatka u gledanju Boga ili uživanju u njemu. Dakle, prvenstveno je došao radi brisanja osobnoga grijeha nego istočnoga.
Prigovor 3. Nadalje, kako Krizostom kaže u II. knjizi De compunctione cordis: „to je osjećaj vjerna sluge, da dobročinstva svoga gospodara koja su zajednički svima dana smatra kao da su samo njemu pružena“, jer Pavao piše u Gal 2 kao da govori samo o sebi: „Ljubio me i predao samoga sebe za mene“. No naši vlastiti grijesi jesu osobni, jer je istočni grijeh zajednički. Dakle, moramo imati taj osjećaj, da smatramo kako je on prvenstveno došao radi osobnih grijeha.
Naprotiv, u Iv 1 kaže se: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji odnosi grijehe svijeta!“.
Odgovaram: treba reći da je sigurno da je Krist došao na ovaj svijet ne samo radi brisanja onoga grijeha koji se istočno prenosi na potomke, nego i radi brisanja svih grijeha koji su poslije nadodani; ne tako da se svi brišu (što je zbog nedostatka ljudi koji ne prianjaju uz Krista, prema onome u Iv 3: „Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više ljubili tamu nego svjetlo“), nego zato što je on sam pružio ono što je bilo dostatno za svako brisanje. Stoga se kaže u Rim 5: „Ali s darom nije kao s prekršajem; jer presuda od jednoga donese osudu, a milost od mnogih prekršaja opravdanje“. No Krist je došao prvenstveno radi brisanja onoga grijeha koji je veći. A veće se kaže na dva načina. Na jedan način, intenzivno, kao što je veća bjelina koja je intenzivnija. I na taj je način osobni grijeh veći od istočnoga, jer ima više od naravi dobrovoljnoga, kako je rečeno u drugom dijelu. Na drugi način kaže se da je nešto veće ekstenzivno, kao što se kaže da je veća bjelina koja je na većoj površini. I na ovaj je način istočni grijeh, kojim je zaražen čitav ljudski rod, veći od bilo kojega osobnog grijeha, koji je vlastit pojedinoj osobi. I s obzirom na to, Krist je prvenstveno došao ukloniti istočni grijeh, ukoliko je „dobro naroda božanstvenije nego dobro pojedinca“, kako se kaže u I. Ethic.
Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od intenzivne veličine grijeha.
Odgovor na 2. prigovor: za istočni se grijeh u budućoj uzvrati ne duguje osjetna kazna, no ipak nevolje koje osjetno trpimo u ovome životu, kao što su glad, žeđ, smrt i druge tome slične stvari, proizlaze iz istočnoga grijeha. I stoga je Krist, kako bi potpuno zadovoljio za istočni grijeh, htio pretrpjeti osjetnu bol, kako bi smrt i druge tome slične stvari dovršio u samome sebi.
Odgovor na 3. prigovor: kako Krizostom na istome mjestu navodi, te je riječi Apostol govorio „ne kao da želi umanjiti najobilnije i po čitavu svijetu raširene Kristove darove, nego da se sam pokaže dužnikom za sve. Jer što mari ako je i drugima pružio, kad je ono što je tebi pruženo tako cjelovito i tako savršeno kao da nikomu drugome od toga ništa nije bilo pruženo?“ Iz toga dakle što netko treba smatrati da su Kristova dobročinstva njemu pružena, ne smije misliti da nisu pružena drugima. I stoga se ne isključuje da je prvenstveno došao uništiti grijeh čitave naravi nego grijeh jedne osobe. No taj je zajednički grijeh tako savršeno izliječen u svakome pojedinom kao da je u njemu samome izliječen. A osim toga, zbog sjedinjenja u ljubavi, sve što je svima darovano, svatko treba pripisati sebi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.