Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 89, a. 4

Koje je kreposti čin

Prigovor 1. Čini se da prisega nije čin bogoštovlja (religio) ili latrije. Čini su naime latrije oko nekih svetih i božanskih stvari. Ali prisege se primjenjuju oko ljudskih prijepora, kako apostol kaže, u Heb 6. Dakle, prisezati nije čin bogoštovlja ili latrije.

Prigovor 2. Nadalje, bogoštovlju pripada kult Bogu prinositi, kako Tulije kaže. Ali onaj koji priseže ništa Bogu ne prinosi, nego Boga navodi za svjedoka. Dakle, prisezati nije čin bogoštovlja.

Prigovor 3. Nadalje, cilj je bogoštovlja ili latrije iskazati štovanje Bogu. To pak nije cilj prisege, nego prije potvrditi neku riječ. Dakle, prisezati nije čin bogoštovlja.

Naprotiv, kaže se u Pnz 6: „Gospodina Boga svojega boj se, i njemu jedinomu služi, te njegovim imenom priseži“. Govori pak ondje o služenju latrije. Dakle, prisezati je čin latrije.

Odgovaram: kako je iz rečenoga očito, onaj koji priseže zaziva božansko svjedočanstvo radi potvrđivanja onoga što govori. Ništa se pak ne potvrđuje osim po nečemu što je sigurnije i jače. I stoga u samom tome što čovjek Bogom priseže, ispovijeda da je Bog jači, kao onaj čija je istina nezatajna i spoznaja sveopća, te tako na neki način Bogu iskazuje štovanje. Odatle i apostol kaže, u Heb 6, da „ljudi većim od sebe prisežu“. I Jeronim kaže, na Mateja, da „onaj koji priseže ili štuje ili ljubi onoga kojim priseže“. Filozof također kaže, u I. Metaphys., da je prisega najčasnija. Iskazivati pak štovanje Bogu pripada bogoštovlju ili latriji. Odatle je bjelodano da je prisega čin bogoštovlja ili latrije.

Odgovor na 1. prigovor: u prisegi se razmatra dvoje, naime svjedočanstvo koje se navodi, i to je božansko; te ono nad čime se navodi svjedočanstvo ili što stvara nužnost navođenja svjedočanstva, i to je ljudsko. Pripada dakle prisega bogoštovlju po razlogu prvoga, no ne po razlogu drugoga.

Odgovor na 2. prigovor: u samom tome što netko uzima Boga za svjedoka na način prisege, ispovijeda da je on veći, što pripada božanskomu štovanju. I tako nešto prinosi Bogu, naime štovanje i čast.

Odgovor na 3. prigovor: sve što činimo moramo na božansko štovanje činiti. I stoga ništa ne priječi ako u samom tome što namjeravamo čovjeka uvjeriti, Bogu iskažemo štovanje. Tako naime moramo nešto na božansko štovanje činiti da odatle korist bližnjima nastane, jer i Bog djeluje na svoju slavu i našu korist.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.