II-II, q. 85, a. 3
Je li prinošenje žrtve poseban čin kreposti
Prigovor 1. Čini se da prinošenje žrtve nije poseban čin kreposti. Augustin naime kaže, u X De Civ. Dei: „Prava je žrtva svako djelo koje se čini da se svetim zajedništvom sjedinimo s Bogom“. Ali svako dobro djelo nije poseban čin neke određene kreposti. Dakle, prinošenje žrtve nije poseban čin određene kreposti.
Prigovor 2. Nadalje, trapljenje tijela koje biva postom pripada uzdržljivosti; ono pak koje biva suzdržljivošću pripada čistoći; ono pak koje je u mučeništvu pripada hrabrosti. Sve se to pak čini obuhvaćenim pod prinošenjem žrtve, prema onome iz Rim 12: prikažite svoja tijela za žrtvu živu. Kaže također apostol, u Heb 13: dobročinstva i zajedništva „ne zaboravljajte, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu“; dobročinstvo pak i zajedništvo pripadaju ljubavi, milosrđu i darežljivosti. Dakle, prinošenje žrtve nije poseban čin određene kreposti.
Prigovor 3. Nadalje, žrtvom se čini ono što se Bogu iskazuje. Ali mnogo je toga što se Bogu iskazuje, kao pobožnost, molitva, desetine, prvine, prinosi i žrtve paljenice. Dakle, ne čini se da je žrtva neki poseban čin određene kreposti.
Naprotiv, u Zakonu se daju posebne zapovijedi o žrtvama, kako je očito na početku Levitskoga zakonika.
Odgovaram: treba reći da, kako je gore navedeno, kada se čin jedne kreposti usmjerava na cilj druge kreposti, na neki način sudjeluje u njezinoj vrsti, kao kada tko krade da bi bludničio, sama krađa prima na neki način nagrđenost bluda, tako da kad i inače ne bi bila grijeh, već bi po tome bila grijeh što se usmjerava na blud. Tako je dakle žrtva neki poseban čin koji ima pohvalu iz toga što biva na božansko štovanje. Zbog čega pripada određenoj kreposti, naime bogoštovlju. Događa se pak da se i ono što biva prema drugim krepostima usmjerava na božansko štovanje, primjerice kada tko dijeli milostinju od vlastitih dobara radi Boga, ili kada tko vlastito tijelo podvrgava nekoj muci radi božanskoga štovanja. I prema tome također čini drugih kreposti mogu se nazvati žrtvama. Postoje ipak neki čini koji nemaju pohvalu ni iz čega drugoga nego zato što bivaju radi božanskoga štovanja. I ti se čini vlastito nazivaju žrtvama, te pripadaju kreposti bogoštovlja.
Odgovor na 1. prigovor: samo to što se s Bogom nekim duhovnim zajedništvom želimo sjediniti pripada božanskom štovanju. I stoga čin bilo koje kreposti prima bit žrtve iz toga što se čini da se svetim zajedništvom sjedinimo s Bogom.
Odgovor na 2. prigovor: trostruko je čovjekovo dobro. Prvo je doista dobro duše, koje se Bogu prinosi nekom unutarnjom žrtvom po pobožnosti i molitvi i drugim takvim unutarnjim činima. I to je glavna žrtva. Drugo je dobro tijela, koje se Bogu na neki način prinosi po mučeništvu, te po uzdržljivosti ili suzdržljivosti. Treće je dobro vanjskih stvari, od kojega se žrtva prinosi Bogu: izravno doista, kada neposredno svoja dobra prinosimo Bogu; posredno pak, kada ih dijelimo bližnjima radi Boga.
Odgovor na 3. prigovor: žrtvama se vlastito naziva kada se oko stvari prinesenih Bogu nešto čini, kao što su se životinje ubijale, što se kruh lomi i blaguje i blagoslivlja. I to samo ime kazuje, jer žrtva (sacrificium) se naziva po tome što čovjek čini nešto svetim (sacrum facere). Prinos pak izravno se naziva kada se Bogu nešto prinosi, čak i ako se ništa oko toga ne čini, kao što se kaže da se prinose novci ili kruhovi na oltaru, oko kojih se ništa ne čini. Stoga je svaka žrtva prinos, ali se ne obrće. Prvine su pak prinosi, jer su se Bogu prinosile, kako se čita u Pnz 26, ali nisu žrtve, jer se ništa sveto oko njih nije činilo. Desetine pak, strogo govoreći, nisu ni žrtve ni prinosi, jer se ne iskazuju neposredno Bogu, nego poslužiteljima božanskoga bogoštovlja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.