Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 85, a. 4

Jesu li svi obvezani na prinošenje žrtve

Prigovor 1. Čini se da nisu svi obvezani na prinošenje žrtava. Kaže naime apostol, u Rim 3: „Što god zakon govori, govori onima koji su pod zakonom“. Ali zakon o žrtvama nije bio dan svima, nego samo narodu Hebreja. Dakle, nisu svi bili obvezani na žrtve.

Prigovor 2. Nadalje, žrtve se Bogu prinose radi označavanja nečega. Ali nije dano svima shvatiti takva značenja. Dakle, nisu svi obvezani na prinošenje žrtava.

Prigovor 3. Nadalje, svećenicima se nazivaju po tome što Bogu prinose žrtvu. Ali nisu svi svećenici. Dakle, nisu svi obvezani na prinošenje žrtava.

Naprotiv, prinošenje žrtve pripada naravnomu zakonu, kako je gore navedeno. No na ono što pripada naravnomu zakonu svi su obvezani. Dakle, svi su obvezani na prinošenje žrtve Bogu.

Odgovaram: treba reći da je dvostruka žrtva, kako je rečeno. Od kojih je prva i glavna unutarnja žrtva, na koju su svi obvezani; svi su naime obvezani Bogu prinijeti odanu dušu. Druga je pak vanjska žrtva. Koja se dijeli na dvoje. Naime, jedna je ona koja samo po tome ima pohvalu što se Bogu nešto izvana prinosi u znak ispovijedanja božanske podložnosti. I na to su drukčije obvezani oni koji su pod novim ili starim zakonom, a drukčije oni koji nisu pod zakonom. Naime, oni koji su pod zakonom obvezani su na prinošenje određenih žrtava prema zapovijedima zakona. Oni pak koji nisu bili pod zakonom, bili su obvezani na činjenje nekih stvari izvana na božansku čast, prema prikladnosti s onima među kojima su prebivali, ali ne određeno na ove ili one. Druga je pak vanjska žrtva kada se vanjski čini drugih kreposti preuzimaju na božansko štovanje. Od kojih neki potpadaju pod zapovijed, na koje su svi obvezani, a neki su pak od preobilja (supererogatio), na koje nisu svi obvezani.

Odgovor na 1. prigovor: na one određene žrtve koje su u zakonu bile zapovjeđene nisu svi bili obvezani, bili su ipak obvezani na neke unutarnje ili vanjske žrtve, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: premda ne znaju svi izričito snagu žrtava, znaju ipak neizričito, kao što imaju i neizričitu vjeru, kako je gore navedeno.

Odgovor na 3. prigovor: svećenici prinose žrtve koje su posebno usmjerene na božansko bogoštovlje, ne samo za sebe, nego i za druge. Postoje pak neke druge žrtve koje svatko može za sebe Bogu prinijeti, kako je očito iz gore rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.