Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 84, a. 3

Traži li klanjanje određenje mjesta

Prigovor 1. Čini se da klanjanje ne traži određeno mjesto. Kaže se naime u Iv 4: „Dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu“. No čini se da je isti razlog i o drugim mjestima. Dakle, određeno mjesto ne traži se za klanjanje.

Prigovor 2. Nadalje, vanjsko se klanjanje usmjerava na unutarnje. Ali unutarnje klanjanje biva k Bogu kao svugdje prisutnome. Dakle, vanjsko klanjanje ne traži određeno mjesto.

Prigovor 3. Nadalje, isti je Bog koji se u Novom i Starom zavjetu štuje. Ali u Starom zavjetu klanjanje je bivalo prema zapadu, jer su vrata Šatora gledala na istok, kako se nalazi u Izl 26. Dakle, po istom razlogu, i sada se moramo klanjati prema zapadu, ako se neko određeno mjesto traži za klanjanje.

Naprotiv, kaže se u Iz 56, i navodi u Iv 2: „Dom će se moj zvati dom molitve“.

Odgovaram: treba reći da je, kako je rečeno, u klanjanju glavnija unutarnja pobožnost uma, a drugotno je ono što pripada izvana tjelesnim znakovima. Um pak iznutra shvaća Boga kao neobuhvaćena nekim mjestom, no tjelesni znakovi nužno moraju biti na određenom mjestu i u određenom položaju. I stoga se određenje mjesta ne traži za klanjanje prvenstveno, kao da bi bilo od njegove nužnosti, nego prema nekoj prikladnosti, kao i drugi tjelesni znakovi.

Odgovor na 1. prigovor: Gospodin onim riječima naviješta prestanak klanjanja kako po obredu Židova koji su se klanjali u Jeruzalemu, tako također po obredu Samarijanaca koji su se klanjali na gori Gerizimu. Naime, oba su obreda prestala s dolaskom duhovne istine Evanđelja, prema kojoj se na svakome mjestu Bogu prinosi žrtva, kako se kaže u Mal 1.

Odgovor na 2. prigovor: određeno se mjesto izabire za klanjanje ne radi Boga, kojemu se klanja, kao da bi bio mjestom zatvoren, nego radi samih klanjatelja. I to iz trostrukoga razloga. Ponajprije doista, radi posvećenja mjesta, iz kojega duhovnu pobožnost začinju oni koji mole, da bi više bili uslišani, kako je očito iz Salomonova klanjanja, 1 Kr 8. Drugo, radi svetih otajstava i drugih znakova svetosti koji se ondje nalaze. Treće, radi stjecanja mnogih klanjatelja, iz čega molitva biva lakše uslišana, prema onome iz Mt 18: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima“.

Odgovor na 3. prigovor: prema nekoj prikladnosti klanjamo se okrenuti prema istoku. Ponajprije doista, radi znaka božanskoga veličanstva koji nam se očituje u gibanju neba, koje je od istoka. Drugo, radi raja koji je postavljen na istoku, kako se čita u Post 2 prema tekstu Septuaginte, kao tražeći da se vratimo u raj. Treće, radi Krista, koji je svjetlo svijeta i naziva se Izlazeće Sunce (Oriens), Zah 6; i koji uzađe nad nebesa nebesa na istok; te se s istoka također očekuje njegov dolazak, prema onome iz Mt 24: „Kao što munja izlazi od istoka i sijeva do zapada, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.