Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 84, a. 2

Uključuje li klanjanje unutarnji ili vanjski čin

Prigovor 1. Čini se da klanjanje ne uključuje tjelesni čin. Kaže se naime u Iv 4: „Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini“. Ali ono što se u duhu događa ne pripada tjelesnom činu. Dakle, klanjanje ne uključuje tjelesni čin.

Prigovor 2. Nadalje, naziv klanjanja (adoratio) potječe od molitve (oratio). No molitva se ponajprije sastoji u unutarnjem činu, prema onome iz 1 Kor 14: „Molit ću duhom, molit ću i umom“. Dakle, klanjanje ponajviše uključuje duhovni čin.

Prigovor 3. Nadalje, tjelesni čini pripadaju osjetilnoj spoznaji. Boga pak ne dosežemo osjetilom tijela, nego uma. Dakle, klanjanje ne uključuje tjelesni čin.

Naprotiv, na ono iz Izl 20: „Ne klanjaj im se, niti ih štuj“, Glosa kaže: niti osjećajem štuj, niti likom se klanjaj.

Odgovaram: treba reći da, kako Damaščanin kaže u IV. knjizi, „budući da smo iz dvostruke naravi sastavljeni, naime intelektualne i osjetilne, dvostruko klanjanje Bogu prinosimo“, naime duhovno, koje se sastoji u unutarnjoj pobožnosti uma; i tjelesno, koje se sastoji u vanjskom poniženju tijela. A budući da se u svim činima latrije ono što je vanjsko odnosi na ono što je unutarnje kao na glavnije, stoga samo vanjsko klanjanje biva radi unutarnjega: da se naime po znakovima poniznosti koje tjelesno iskazujemo pobudi naš osjećaj na podlaganje sebe Bogu; jer nam je naravno da po osjetilnim stvarima k umskima napredujemo.

Odgovor na 1. prigovor: i tjelesno klanjanje u duhu biva, ukoliko iz duhovne pobožnosti potječe i prema njoj se usmjerava.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je molitva prvotno doista u umu, a drugotno se riječima izražava, kako je gore rečeno; tako također i klanjanje prvenstveno doista u nutarnjem štovanju Boga počiva, a drugotno u nekim tjelesnim znakovima poniznosti, kao što prigibamo koljeno označavajući svoju slabost u usporedbi s Bogom; a ničice pak padamo kao ispovijedajući da ništa nismo od sebe samih.

Odgovor na 3. prigovor: premda osjetilom Boga ne možemo dosegnuti, po osjetilnim se ipak znakovima naš um potiče da teži k Bogu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.