Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 81, a. 6

Treba li bogoštovlje pretpostaviti drugim moralnim krepostima

Prigovor 1. Čini se da bogoštovlje ne treba pretpostaviti drugim moralnim krepostima. Savršenost se naime moralne kreposti sastoji u tome što doseže sredinu, kako je očito u II. Ethic. No bogoštovlje zaostaje u dosezanju sredine pravednosti, jer ne vraća Bogu posve jednako. Dakle, bogoštovlje nije snažnije od drugih moralnih kreposti.

Prigovor 2. Nadalje, u onome što se iskazuje ljudima, utoliko se nešto čini hvalevrijednijim ukoliko se iskazuje potrebitijemu; odatle se kaže u Iz 58: „podijeli kruh svoj s gladnim“. No Bog ne treba ništa što mu se od nas iskazuje, prema onome iz Psaltira: „rekoh: Gospodin moj ti si, jer dobara mojih ne trebaš“. Dakle, bogoštovlje se čini manje hvalevrijednim od drugih kreposti, po kojima se ljudima pomaže.

Prigovor 3. Nadalje, koliko što biva iz veće nužde, toliko je manje hvalevrijedno, prema onome iz 1 Kor 9: „ako budem navješćivao evanđelje, nema mi hvale, nužda mi naime predstoji“. Gdje je pak veći dug, ondje je veća nužda. Budući da se dakle Bogu ponajviše duguje ono što mu se od čovjeka iskazuje, čini se da je bogoštovlje manje hvalevrijedno među ljudskim krepostima.

Naprotiv, u Izl 20 stavljaju se ponajprije zapovijedi koje pripadaju bogoštovlju, kao poglavite. Red se pak zapovijedi razmjerno ravna prema redu kreposti, jer se zapovijedi zakona daju o činima kreposti. Dakle, bogoštovlje je poglavito među moralnim krepostima.

Odgovaram: ono što vodi k cilju zadobiva dobrotu iz usmjerenosti prema cilju, i stoga što je bliže cilju, to je bolje. Moralne su pak kreposti, kako je gore navedeno, oko onoga što se usmjeruje k Bogu kao k cilju. Bogoštovlje pak više izbliza pristupa Bogu nego druge moralne kreposti, utoliko što izvršava ono što se izravno i neposredno usmjeruje na božansku čast. I stoga se bogoštovlje ističe među drugim moralnim krepostima.

Odgovor na 1. prigovor: hvala kreposti sastoji se u volji, a ne u moći. I stoga zaostajati za jednakošću, koja je sredina pravednosti, zbog nedostatka moći, ne umanjuje hvalu kreposti, ako nije bilo nedostatka sa strane volje.

Odgovor na 2. prigovor: u onome što se iskazuje drugomu radi njegove koristi, hvalevrijednije je iskazivanje koje biva potrebitijemu, jer je korisnije. Bogu pak ne iskazuje se nešto radi njegove koristi, nego radi njegove slave, a naše koristi.

Odgovor na 3. prigovor: gdje je nužda, dokida se hvala pretjerana prinosa, no ne isključuje se zasluga kreposti, ako je prisutna volja. I poradi toga razlog ne slijedi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.