Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 81, a. 3

Je li bogoštovlje jedna krepost

Prigovor 1. Čini se da bogoštovlje nije jedna krepost. Po bogoštovlju se naime usmjerujemo k Bogu, kako je rečeno. U Bogu pak valja uzeti tri osobe, i opet mnoga svojstva, koja se barem po razumu razlikuju. Različit pak vid objekta dostaje za činjenje kreposti različitima, kako je očito iz gore rečenoga. Dakle, bogoštovlje nije jedna krepost.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da je jedne kreposti jedan čin; habitusi se naime razlikuju prema činima. Bogoštovlja pak mnogi su čini, kao štovati i služiti, zavjetovati, moliti, žrtvovati i mnogi takvi. Dakle, bogoštovlje nije jedna krepost.

Prigovor 3. Nadalje, klanjanje pripada bogoštovlju. No klanjanje se po drugom razlogu iskazuje slikama, a po drugome samomu Bogu. Budući da dakle različit razlog razlikuje kreposti, čini se da bogoštovlje nije jedna krepost.

Naprotiv, kaže se u Ef 4: „jedan Bog, jedna vjera“. No pravo bogoštovlje ispovijeda vjeru jednoga Boga. Dakle, bogoštovlje je jedna krepost.

Odgovaram: kako je gore navedeno, habitusi se razlikuju prema različitu vidu objekta. Bogoštovlju pak pripada iskazivati štovanje jednome Bogu prema jednome vidu, utoliko naime što je prvo počelo stvaranja i upravljanja stvarima; odatle sam kaže, u Mal 1: „ako sam ja otac, gdje je čast moja?“ Ocu naime pripada i proizvoditi i upravljati. I stoga je bjelodano da je bogoštovlje jedna krepost.

Odgovor na 1. prigovor: tri božanske osobe jedno su počelo stvaranja i upravljanja stvarima, i stoga im se jednim bogoštovljem služi. Različiti pak vidovi svojstava stječu se u vidu prvoga počela, jer Bog sve proizvodi i upravlja mudrošću, voljom i moći svoje dobrote. I stoga je bogoštovlje jedna krepost.

Odgovor na 2. prigovor: istim činom čovjek služi Bogu i štuje ga; naime, štovanje gleda na Božju izvrsnost, kojoj se duguje poštovanje; a služenje gleda na podložnost čovjeka, koji je po svojemu stanju obvezan na iskazivanje poštovanja Bogu. I tomu dvoma pripadaju svi čini koji se pripisuju bogoštovlju, jer po svima čovjek ispovijeda božansku izvrsnost i podložnost samoga sebe Bogu, ili pružajući mu nešto, ili opet uzimajući nešto božansko.

Odgovor na 3. prigovor: slikama se ne iskazuje bogoštovno štovanje prema tome kako se u sebi samima promatraju, kao određene stvari, nego prema tome što su slike koje vode k utjelovljenom Bogu. Gibanje pak koje je prema slici utoliko ukoliko je slika ne zaustavlja se na njoj samoj, nego teži u ono čija je slika. I stoga iz toga što se slikama Kristovim iskazuje bogoštovno štovanje ne biva različitom narav latrije niti krepost bogoštovlja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.