Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 78, a. 3

Je li tko dužan vratiti ono što je od lihvarskoga novca pravednim dobitkom zaradio

Prigovor 1. Čini se da je sve što je tko od lihvarskoga novca zaradio dužan vratiti. Apostol naime kaže, u Rim 11: „ako je korijen svet, i grane su“. Dakle, po istom razlogu, ako je korijen okužen, i grane su. No korijen je bio lihvarski. Dakle, i što god je iz njega stečeno, lihvarsko je. Dakle, obvezan je na povrat toga.

Prigovor 2. Nadalje, kako se kaže u Decretales Gregorii IX, De usuris, u onoj dekretali: „budući da ti kako tvrdiš: posjedi koji su kupljeni od lihve moraju se prodati, a njihove cijene onima od kojih su iznuđene vratiti“. Dakle, po istom razlogu, što god se drugo iz lihvarskoga novca stječe, treba se vratiti.

Prigovor 3. Nadalje, ono što tko kupi od lihvarskoga novca duguje mu se po razlogu novca koji je dao. Nema dakle veće pravo na stvar koju je stekao nego na novac koji je dao. No lihvarski je novac bio dužan vratiti. Dakle, i ono što iz njega stječe dužan je vratiti.

Naprotiv, svatko može dopušteno držati ono što je zakonito stekao. No ono što se stječe po lihvarskom novcu katkada se zakonito stječe. Dakle, može se dopušteno zadržati.

Odgovaram: kako je gore rečeno, neke su stvari čija je uporaba samo trošenje tih stvari, koje nemaju plodouživanje, prema zakonima. I stoga ako su takve stvari po kamati iznuđene, na primjer novac, pšenica, vino ili nešto takvo, čovjek nije dužan vratiti osim ono što je primio; jer ono što je od takve stvari stečeno nije plod te stvari, nego ljudske marljivosti. Osim ako je možda zbog zadržavanja takve stvari drugi pretrpio štetu, gubeći nešto od svojih dobara; tada je naime obvezan na naknadu štete. Neke pak stvari jesu čija uporaba nije njihovo trošenje, i takve stvari imaju plodouživanje, kao kuća i njiva i drugo takvo. I stoga ako bi tko tuđu kuću ili njivu po kamati iznudio, ne samo da bi bio dužan vratiti kuću ili njivu, nego i plodove odande ubrane, jer su plodovi stvari kojih je drugi gospodar, i stoga se njemu duguju.

Odgovor na 1. prigovor: korijen nema samo narav tvari, kao lihvarski novac, nego ima također na neki način narav djelatnoga uzroka, utoliko što pribavlja hranu. I stoga nije slično.

Odgovor na 2. prigovor: posjedi koji su kupljeni od lihve ne pripadaju onima čije su bile kamate, nego onima koji su ih kupili. Ipak su podložni obvezi prema onima od kojih su kamate primljene, kao i druga dobra lihvara. I stoga se ne naređuje da se ti posjedi dodijele onima od kojih su primljene kamate, jer možda vrijede više nego kamate koje su dali; nego se naređuje da se posjedi prodaju i njihove cijene vrate, naime prema količini primljene kamate.

Odgovor na 3. prigovor: ono što se stječe od lihvarskoga novca duguje se uistinu stjecatelju zbog danoga lihvarskoga novca kao zbog oruđnoga uzroka, no zbog njegove marljivosti kao zbog glavnoga uzroka. I stoga ima veće pravo na stvar stečenu od lihvarskoga novca nego na sam lihvarski novac.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.