Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 67, a. 2

Je li dopušteno izreći sud protiv istine koju zna, zbog onoga što mu se predlaže

Prigovor 1. Čini se da sucu nije dopušteno suditi protiv istine koju zna, zbog onoga što se protivno predlaže. Kaže se naime u Pnz 17: „Doći ćeš k svećenicima levitskoga roda i k sucu koji bude u ono vrijeme, i tražit ćeš od njih, koji će ti navijestiti istinu suda“. Ali katkad se nešto predlaže protiv istine, kao kada se nešto po lažnim svjedocima dokazuje. Dakle, nije dopušteno sucu suditi prema onome što se predlaže i dokazuje, protiv istine koju sam zna.

Prigovor 2. Nadalje, čovjek se u suđenju mora suobličiti božanskom sudu, jer sud je Božji, kako se kaže u Pnz 1. Ali Božji je sud po istini, kako se kaže u Rim 2, a u Iz 11 proriče se o Kristu: „Neće suditi po viđenju očiju, niti po sluhu ušiju koriti, nego će u pravednosti suditi siromasima, i koriti u pravičnosti za krotke na zemlji“. Dakle, sudac ne smije prema onome što se pred njim dokazuje izreći presudu protiv onoga što sam zna.

Prigovor 3. Nadalje, zato se na sudu traže dokazi da bi sudac stekao uvjerenje o istini stvari, odakle se u onome što je općepoznato ne traži sudski postupak, prema onome iz 1 Tim 5: „Nekih su ljudi grijesi očiti, prethodeći na sud“. Ako dakle sudac sam po sebi spoznaje istinu, ne smije paziti na ono što se dokazuje, nego donijeti presudu prema istini koju zna.

Prigovor 4. Nadalje, ime savjesti uključuje primjenu znanja na nešto što valja činiti, kako je u prvom dijelu navedeno. Ali činiti protiv savjesti jest grijeh. Dakle, sudac griješi ako izrekne presudu, prema navodima parnice, protiv savjesti istine koju ima.

Naprotiv, Augustin kaže, na Psalterij: „Dobar sudac ništa ne čini po svojoj prosudbi, nego izriče prema zakonima i pravima“. Ali to znači suditi prema onome što se na sudu predlaže i dokazuje. Dakle, sudac mora prema takvome suditi, a ne prema vlastitoj prosudbi.

Odgovaram: kako je rečeno, suditi pripada sucu prema tome što obnaša javnu vlast. I stoga se u suđenju mora ravnati ne prema onome što sam zna kao privatna osoba, nego prema onome što mu postaje poznato kao javnoj osobi. To mu pak postaje poznato i općenito i pojedinačno. Općenito doista po javnim zakonima, bilo božanskim bilo ljudskim, protiv kojih ne smije pripustiti nikakve dokaze. U pojedinačnom pak nekom poslu po ispravama i svjedocima i drugim takvim zakonitim dokazima, koje mora slijediti u suđenju prije nego ono što sam zna kao privatna osoba. Iz čega mu ipak može biti od pomoći to da strože ispita izvedene dokaze, kako bi mogao istražiti njihov nedostatak. No ako ih ne može po pravu odbaciti, mora ih, kako je rečeno, u suđenju slijediti.

Odgovor na 1. prigovor: zato se prethodno navodi u onim riječima o pitanju koje valja postaviti sucima, da se razumije kako suci moraju istinu suditi prema onome što im je bilo predloženo.

Odgovor na 2. prigovor: Bogu pripada suditi prema vlastitoj moći. I stoga se u suđenju ravna prema istini koju sam spoznaje, a ne prema onome što od drugih prima. I isti je razlog o Kristu, koji je pravi Bog i čovjek. Drugi pak suci ne sude prema vlastitoj moći. I stoga nije jednak razlog.

Odgovor na 3. prigovor: apostol govori u slučaju kada je nešto ne samo očito sucu, nego njemu i drugima, tako da optuženik nipošto ne može zločin poreći, nego se odmah iz same bjelodanosti čina proglašava krivim. No ako je očito sucu a ne drugima, ili drugima a ne sucu, tada je nužna sudska rasprava.

Odgovor na 4. prigovor: čovjek u onome što pripada njegovoj vlastitoj osobi mora oblikovati svoju savjest iz vlastitoga znanja. Ali u onome što pripada javnoj vlasti mora oblikovati svoju savjest prema onome što se na javnom sudu može saznati, i tako dalje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.