II-II, q. 67, a. 1
Može li netko pravedno suditi onoga koji mu nije podložan
Prigovor 1. Čini se da netko može pravedno suditi onoga koji mu nije podložan. Kaže se naime u Dn 13 da je Danijel starješine osuđene za lažno svjedočanstvo osudio svojim sudom. Ali ti starješine nisu bili podložni Danijelu, štoviše sami su bili suci naroda. Dakle, netko može dopušteno suditi sebi nepodložnoga.
Prigovor 2. Nadalje, Krist nije bio podložan nijednom čovjeku, štoviše on je bio Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. No on se podvrgnuo sudu čovjeka. Dakle, čini se da netko može dopušteno suditi nekoga tko nije njegov podložnik.
Prigovor 3. Nadalje, prema pravima svatko dobiva sudište prema razlogu prijestupa. Ali katkad onaj koji prestupa nije podložnik onoga kome pripada sudište toga mjesta, primjerice kada je iz druge biskupije, ili kada je izuzet. Dakle, čini se da netko može suditi onoga koji mu nije podložan.
Naprotiv, Grgur kaže, na ono iz Pnz 23: „Ako uđeš u usjev“ itd.: „Srp suda ne može staviti u onaj posao koji se čini da je drugome povjeren“.
Odgovaram: presuda suca jest kao neki pojedinačni zakon u nekom pojedinačnom činu. I stoga kao što opći zakon mora imati prisilnu snagu, kako je očito po Filozofu, u X. Ethic.; tako također i presuda suca mora imati prisilnu snagu, po kojoj se prisiljava jedna i druga stranka na obdržavanje presude suca, inače sud ne bi bio djelotvoran. Prisilnu vlast pak nema dopušteno u ljudskim stvarima osim onaj koji obnaša javnu vlast. A oni koji je obnašaju smatraju se pretpostavljenima s obzirom na one nad kojima, kao nad podložnicima, primaju vlast, bilo da je imaju redovito, bilo po povjerenju. I stoga je bjelodano da nitko ne može suditi nekoga osim ako mu je na neki način podložan, bilo po povjerenju bilo po redovitoj vlasti.
Odgovor na 1. prigovor: Danijel je primio vlast za suđenje onim starješinama kao povjerenu po božanskom nadahnuću. Što se označava time što se ondje kaže: „Probudi Gospodin duh mladoga dječaka“.
Odgovor na 2. prigovor: u ljudskim se stvarima neki od vlastite volje mogu podvrgnuti sudu drugih, premda im ovi nisu pretpostavljeni, kao što je očito kod onih koji se nagode za neke izabrane suce (arbitri). I otuda je to što je nužno da se nagodba osigura kaznom, jer izabrani suci, koji nisu pretpostavljeni, nemaju sami po sebi punu vlast prisile. Tako se dakle i Krist od vlastite volje podvrgnuo ljudskome sudu, kao što se također i papa Leon podvrgnuo sudu cara.
Odgovor na 3. prigovor: biskup u čijoj biskupiji netko počini prijestup, postaje njegov pretpostavljeni po razlogu prijestupa, čak i ako je izuzet, osim ako možda ne prestupi u nekoj izuzetoj stvari, primjerice u upravljanju dobrima nekoga izuzetoga samostana. No ako izuzeti počini krađu ili ubojstvo ili nešto takvo, može po mjesnom ordinariju biti pravedno osuđen.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.