Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 64, a. 5

Je li dopušteno nekome ubiti samoga sebe

Prigovor 1. Čini se da je nekome dopušteno ubiti samoga sebe. Ubojstvo je naime grijeh ukoliko se protivi pravednosti. Ali nitko ne može sam sebi nanijeti nepravdu, kako se dokazuje u V. Ethic. Dakle, nitko ne griješi ubijajući samoga sebe.

Prigovor 2. Nadalje, ubiti zločince dopušteno je onome tko ima javnu vlast. Ali katkad je onaj tko ima javnu vlast sam zločinac. Dakle, dopušteno mu je ubiti samoga sebe.

Prigovor 3. Nadalje, dopušteno je da netko dragovoljno podnese manju opasnost kako bi izbjegao veću, kao što je dopušteno da netko sam sebi odsiječe gnjili ud kako bi se cijelo tijelo spasilo. Ali katkad netko ubijanjem samoga sebe izbjegava veće zlo, ili bijedan život ili sramotu nekoga grijeha. Dakle, dopušteno je nekome ubiti samoga sebe.

Prigovor 4. Nadalje, Samson je ubio samoga sebe, kako se nalazi u Suci 16, a ipak se ubraja među svete, kako je očito u Heb 11. Dakle, dopušteno je nekome ubiti samoga sebe.

Prigovor 5. Nadalje, u 2 Mak 14 kaže se da se neki Razis sam ubio, izabravši radije plemenito umrijeti nego „postati podložan grješnicima i protiv svoga plemenitog roda trpjeti uvrede“. Ali ništa što se čini plemenito i hrabro nije nedopušteno. Dakle, ubiti samoga sebe nije nedopušteno.

Naprotiv, Augustin kaže, u I De Civ. Dei: „Preostaje da o čovjeku razumijemo ono što je rečeno: ne ubij. Ni drugoga dakle, ni sebe. Jer ništa drugo doli čovjeka ne ubija onaj koji ubija samoga sebe“.

Odgovaram: ubiti samoga sebe posve je nedopušteno iz trostrukoga razloga. Ponajprije doista, jer po naravi svaka stvar ljubi samu sebe, a tome pripada da svaka stvar po naravi sebe uzdržava u bitku i opire se uništavateljima koliko god može. I stoga to da netko samoga sebe ubije protivi se naravnom nagnuću, i protivi se ljubavi kojom svatko mora ljubiti samoga sebe. I stoga je ubojstvo samoga sebe uvijek smrtni grijeh, kao ono koje se protivi naravnom zakonu i protivno je ljubavi. Drugo, jer svaki dio ono što jest, jest od cjeline. Svaki je pak čovjek dio zajednice, i tako ono što jest, pripada zajednici. Stoga time što samoga sebe ubija, nanosi nepravdu zajednici, kako je očito po Filozofu, u V. Ethic. Treće, jer život je neki dar božanski udijeljen čovjeku, i podvrgnut njegovoj vlasti koji ubija i oživljuje. I stoga onaj tko samoga sebe lišava života protiv Boga griješi, kao što onaj koji ubije tuđega roba griješi protiv gospodara čiji je rob; i kao što griješi onaj koji sebi prisvaja sud o poslu koji mu nije povjeren. Naime, samo Bogu pripada sud o smrti i životu, prema onome iz Pnz 32: „Ja ću usmrtiti i ja ću oživjeti“.

Odgovor na 1. prigovor: ubojstvo je grijeh ne samo zato što se protivi pravednosti, nego i zato što se protivi ljubavi koju netko mora imati prema samome sebi. I s te strane ubojstvo samoga sebe jest grijeh u usporedbi sa samim sobom. U usporedbi pak sa zajednicom i s Bogom ima značaj grijeha također po opreci s pravednošću.

Odgovor na 2. prigovor: onaj tko ima javnu vlast može dopušteno ubiti zločinca po tome što o njemu može suditi. No nitko nije sudac samome sebi. Stoga onome tko ima javnu vlast nije dopušteno ubiti samoga sebe zbog bilo kojega grijeha. Dopušteno mu je ipak predati se sudu drugih.

Odgovor na 3. prigovor: čovjek se postavlja gospodarom samoga sebe po slobodnoj volji. I stoga dopušteno može čovjek o sebi samome raspolagati s obzirom na ono što pripada ovome životu, koji se čovjekovom slobodnom voljom ravna. Ali prijelaz iz ovoga života u drugi blaženiji život ne potpada pod čovjekovu slobodnu volju, nego pod božansku vlast. I stoga čovjeku nije dopušteno ubiti samoga sebe da bi prešao u sretniji život. Slično također ni zato da bi izbjegao bilo koje nevolje sadašnjega života. Jer posljednje od zala ovoga života i najstrašnije jest smrt, kako je očito po Filozofu, u III. Ethic. I tako nanijeti sebi smrt da bi se izbjegle druge nevolje ovoga života znači preuzeti veće zlo radi izbjegavanja manjega zla. Slično također nije dopušteno samoga sebe ubiti zbog nekoga počinjenog grijeha. Kako zato što time sebi najviše škodi što sebi oduzima nužno vrijeme za pokoru; tako i zato što zločinca nije dopušteno ubiti osim po sudu javne vlasti. Slično također nije dopušteno ženi ubiti samu sebe da je drugi ne oskvrne. Jer ne smije na sebi počiniti najveći zločin, a to je ubojstvo same sebe, da bi izbjegla manji tuđi zločin (nije naime zločin žene nasilno osramoćene ako nema pristanka, jer se tijelo ne kalja osim uz pristanak uma, kako je rekla Lucija). Bjelodano je pak da je manji grijeh bludništvo ili preljub nego ubojstvo, a osobito samoubojstvo, koje je najteže jer škodi samome sebi, komu duguje najveću ljubav. Također je najopasnije, jer ne preostaje vrijeme da se pokorom okaje. Slično također nikome nije dopušteno ubiti samoga sebe zbog straha da ne pristane na grijeh. Jer „ne treba činiti zla da dođu dobra“, ili da se izbjegnu zla, napose manja i manje sigurna. Neizvjesno je naime hoće li tko u budućnosti pristati na grijeh, jer moćan je Bog čovjeka, pri bilo kakvoj napasti koja naiđe, osloboditi od grijeha.

Odgovor na 4. prigovor: kako Augustin kaže u I De Civ. Dei, „niti se Samson drukčije opravdava što je samoga sebe s neprijateljima zatrpao ruševinom kuće, osim zato što je to potajno zapovjedio Duh, koji je po njemu činio čudesa“. I isti razlog navodi za neke svete žene koje su u vrijeme progonstva same sebe ubile, čiji se spomen u Crkvi slavi.

Odgovor na 5. prigovor: hrabrosti pripada da netko ne bježi od podnošenja smrti od drugoga radi dobra kreposti i da izbjegne grijeh. Ali da netko sam sebi nanese smrt kako bi izbjegao kaznena zla, ima doduše neki privid hrabrosti, zbog čega su neki sami sebe ubili smatrajući da postupaju hrabro, među kojima je bio Razis; ipak to nije prava hrabrost, nego prije neka slabost duha koji nije kadar podnositi kaznena zla, kako je očito po Filozofu, u III. Ethic., i po Augustinu, u I De Civ. Dei.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.