II-II, q. 64, a. 4
Je li to dopušteno kleriku
Prigovor 1. Čini se da je ubijati zločince dopušteno klericima. Klerici naime ponajprije moraju ispunjavati ono što apostol kaže u 1 Kor 4: „Budite nasljedovatelji moji, kao što sam i ja Kristov“, po čemu nam se nalaže da nasljedujemo Boga i njegove svete. Ali sam Bog, kojega štujemo, ubija zločince, prema onome iz Ps: „Koji pobi Egipat s prvorođencima njihovim“. Mojsije je također zapovjedio levitima da pobiju dvadeset i tri tisuće ljudi zbog klanjanja teletu, kako se nalazi u Izl 32. I Pinhas, svećenik, ubio je Izraelca koji je općio s Midjankom, kako se nalazi u Br 25. Samuel je također pogubio Agaga, kralja Amalečana; i Ilija proroke Baalove; i Matatija onoga koji je pristupio žrtvovati; a u Novom zavjetu, Petar Hananiju i Safiru. Dakle, čini se da je i klericima dopušteno ubijati zločince.
Prigovor 2. Nadalje, duhovna je vlast veća od vremenite i Bogu bliža. Ali vremenita vlast dopušteno ubija zločince kao Božji poslužitelj, kako se kaže u Rim 13. Dakle, još mnogo više klerici, koji su Božji poslužitelji s duhovnom vlašću, mogu dopušteno ubijati zločince.
Prigovor 3. Nadalje, tko god dopušteno prima neku službu, može dopušteno vršiti ono što pripada toj službi. No služba je zemaljskoga vladara ubijati zločince, kako je rečeno. Dakle, klerici koji su zemaljski vladari mogu dopušteno ubijati zločince.
Naprotiv, kaže se u 1 Tim 3: „Treba da biskup bude besprijekoran, ne pijanica, ne nasilnik (percussor)“.
Odgovaram: klericima nije dopušteno ubijati, iz dvostrukoga razloga. Ponajprije doista, jer su izabrani za službu oltara, na kojemu se prikazuje muka ubijenoga Krista, „koji kada su ga udarali, nije uzvraćao udarcem“, kako se kaže u 1 Pt 2. I stoga ne priliči da klerici budu nasilnici ili ubojice, jer poslužitelji moraju nasljedovati svoga Gospodara, prema onome iz Sir 10: „Kakav je sudac u narodu, takvi su i njegovi poslužitelji“. Drugi je razlog jer je klericima povjerena služba Novoga zakona, u kojemu se ne određuje kazna ubojstva ili tjelesnoga sakaćenja. I stoga, da bi bili prikladni poslužitelji Novoga zavjeta, moraju se od takvih stvari suzdržavati.
Odgovor na 1. prigovor: Bog općenito u svemu djeluje ono što je pravo, no u svakome pojedinome prema njegovoj prikladnosti. I stoga svatko mora nasljedovati Boga u onome što njemu napose odgovara. Stoga, premda Bog tjelesno također ubija zločince, ne treba ipak da ga svi u tome nasljeduju. Petar pak nije vlastitom vlašću ili rukom ubio Hananiju i Safiru, nego je prije proglasio božansku presudu o njihovoj smrti. Svećenici pak i leviti Staroga zavjeta bili su poslužitelji Staroga zakona, prema kojemu su se nanosile tjelesne kazne, i stoga je njima također priličilo ubijati vlastitom rukom.
Odgovor na 2. prigovor: služba je klerika usmjerena na bolja djela negoli su tjelesna ubojstva, naime na ona koja pripadaju duhovnom spasenju. I stoga im ne priliči da se miješaju u manja djela.
Odgovor na 3. prigovor: predstojnici Crkava primaju službe zemaljskih vladara ne zato da bi sami po sebi vršili sud krvi, nego zato da se njihovom vlašću vrši po drugima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.