Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 61, a. 3

Je li njihova tvar jednolika ili višestruka

Prigovor 1. Čini se da građa jedne i druge pravednosti nije različita. Jer različitost građe čini različitost kreposti, kako je očito kod umjerenosti i hrabrosti. Ako je dakle distributivnoj i komutativnoj pravednosti različita građa, čini se da se ne sadržavaju pod jednom krepošću, naime pod pravednošću.

Prigovor 2. Nadalje, raspodjela, koja pripada distributivnoj pravednosti, „jest novca ili časti ili bilo čega drugoga što se može razdijeliti među onima koji sudjeluju u zajednici“; kako se kaže u V. Ethic. O tome je također i razmjena među osobama međusobno, koja pripada komutativnoj pravednosti. Dakle, nije različita građa distributivne i komutativne pravednosti.

Prigovor 3. Nadalje, ako je druga građa distributivne pravednosti, a druga komutativne pravednosti zbog toga što se razlikuju po vrsti, onda gdje nema razlike u vrsti, ne bi smjelo biti različitosti građe. Ali Filozof postavlja jednu vrstu komutativne pravednosti, koja ipak ima višestruku građu. Ne čini se dakle da je građa ovih vrsta višestruka.

Naprotiv, kaže se u V. Ethic. da je jedna vrsta pravednosti „upravljačka u raspodjelama, druga u razmjenama“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, pravednost se tiče nekih vanjskih djelatnosti, naime raspodjele i razmjene, koje su uistinu uporaba nekih vanjskih dobara, ili stvari ili osoba ili također djela: stvari doista, kao kad netko ili oduzme ili vrati drugome njegovu stvar; osoba pak, kao kad netko na samu osobu čovjeka nanese nepravdu, primjerice udarajući ili vrijeđajući, ili također kad iskazuje štovanje; djela pak, kao kad netko pravedno od drugoga zahtijeva ili drugome uzvraća neko djelo. Ako dakle uzmemo kao građu jedne i druge pravednosti ono čija su djelatnost uporaba, ista je građa distributivne i komutativne pravednosti, jer i stvari se mogu razdjeljivati od zajedničkoga na pojedince, i razmjenjivati od jednoga k drugome; a postoji također i neka raspodjela teških poslova, i uzvraćanje. No ako uzmemo kao građu jedne i druge pravednosti same glavne čine kojima se služimo osobama, stvarima i djelima, tako se na objema stranama nalazi drugačija građa. Naime, distributivna pravednost upravlja raspodjelom, a komutativna pravednost upravlja razmjenama koje se mogu odvijati između dviju osoba. Od kojih su neke nedragovoljne, a neke dragovoljne. Nedragovoljne doista, kada se netko služi tuđom stvari ili osobom ili djelom protiv njegove volje. Što se pak događa katkad potajno prijevarom, a katkad također javno nasiljem. Oboje se pak događa ili protiv stvari ili protiv vlastite osobe, ili protiv srodne osobe. Protiv stvari doista: ako netko potajno uzme tuđu stvar, naziva se krađa; ako pak javno, naziva se pljačka. Protiv vlastite pak osobe: ili s obzirom na samu postojanost osobe, ili s obzirom na njezino dostojanstvo. Ako pak s obzirom na postojanost osobe, tako se nekome nanosi šteta potajno podmuklim ubojstvom ili udarcem, i davanjem otrova; a javno očitim ubojstvom, ili utamničenjem ili batinanjem ili sakaćenjem uda. S obzirom pak na dostojanstvo osobe, nanosi se šteta nekome potajno doista lažnim svjedočanstvima ili ogovaranjima, kojima netko oduzima njegov dobar glas, i drugim takvim stvarima; javno pak optužbom na sudu ili nanošenjem uvrede. S obzirom pak na srodnu osobu, nanosi se šteta nekome u ženi, većinom potajno, preljubom; u sluzi pak, kada netko zavede slugu da ode od gospodara; a to se može činiti i javno. I isti je razlog o drugim povezanim osobama, protiv kojih se također na sve načine mogu počiniti nepravde kao i protiv glavne osobe. Ali preljub i zavođenje sluge vlastite su nepravde u pogledu ovih osoba; ipak, budući da je sluga neki posjed, to se odnosi na krađu. Dragovoljne pak razmjene nazivaju se kada netko dragovoljno prenosi svoju stvar na drugoga. I ako doista naprosto prenese svoju stvar na drugoga bez duga, kao u darovanju, to nije čin pravednosti, nego darežljivosti. UtoIiko pak dragovoljni prijenos pripada pravednosti ukoliko je tu nešto od pojma duga. Što se doista događa trojako. Na jedan način, kada netko prenosi naprosto svoju stvar na drugoga za naknadu druge stvari, kao što se događa u kupnji i prodaji. Na drugi način, kada netko predaje svoju stvar drugome ustupajući mu uporabu stvari uz obvezu povrata stvari. I ako doista besplatno ustupa uporabu stvari, naziva se plodouživanje u stvarima koje donose neki plod; ili naprosto zajam (mutuum) odnosno posudba (accommodatum) u stvarima koje ne donose plod, kao što su novci, posuđe i tome slično. Ako se pak ni sama uporaba ne ustupa besplatno, naziva se najam i zakup. Na treći način netko predaje svoju stvar da je povrati, ne radi uporabe, nego ili radi čuvanja, kao u pohrani (depositum); ili radi zaloga, kao kad netko svoju stvar zalaže u zalog, ili kad netko jamči za drugoga. U svim pak takvim činima, bilo dragovoljnim bilo nedragovoljnim, isti je razlog uzimanja sredine prema jednakosti naknade. I stoga svi ti čini pripadaju jednoj vrsti pravednosti, naime komutativnoj.

Odgovor na prigovore: i time je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.