II-II, q. 61, a. 4
Je li prema nekoj od tih vrsta pravedno isto što i uzvraćeno trpljenje [contrapassum]
Prigovor 1. Čini se da je pravedno naprosto isto što i uzvraćeno trpljenje (contrapassum). Božji je naime sud naprosto pravedan. Ali ovo je oblik Božjega suda: da kako je tko učinio, tako trpi, prema onome iz Mt 7: „Kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi; i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti“. Dakle, pravedno je naprosto isto što i uzvraćeno trpljenje.
Prigovor 2. Nadalje, u objema vrstama pravednosti daje se nešto nekome prema nekoj jednakosti: s obzirom na dostojanstvo osobe u distributivnoj pravednosti, koje se dostojanstvo osobe ponajviše čini da se promatra prema djelima kojima je netko služio zajednici; s obzirom pak na stvar u kojoj je tko oštećen, u komutativnoj pravednosti. Prema objema pak jednakostima netko podnosi uzvraćeno prema onome što je učinio. Dakle, čini se da je pravedno naprosto isto što i uzvraćeno trpljenje.
Prigovor 3. Nadalje, ponajviše se čini da ne treba netko pretrpjeti uzvraćeno prema onome što je učinio zbog razlike dragovoljnoga i nedragovoljnoga, jer onaj tko je nedragovoljno počinio nepravdu, manje se kažnjava. Ali dragovoljno i nedragovoljno, koji se uzimaju s naše strane, ne mijenjaju sredinu pravednosti, koja je sredina stvari, a ne s obzirom na nas. Dakle, čini se da je pravedno naprosto isto što i uzvraćeno trpljenje.
Naprotiv, Filozof, u V. Ethic., dokazuje da nije svako pravedno uzvraćeno trpljenje.
Odgovaram: to što se naziva uzvraćeno trpljenje (contrapassum) uključuje jednaku naknadu trpljenja za prethodno djelovanje. Što se doista najvlastitije kaže u nepravednim trpljenjima kojima netko ozljeđuje osobu bližnjega, primjerice, ako udari, da bude zauzvrat udaren. I to se pravedno određuje u Zakonu, Izl 21: „Dat će život za život, oko za oko“, i tako dalje. A budući da je i oduzeti tuđu stvar neko djelovanje, stoga se drugotno i u tome kaže uzvraćeno trpljenje, ukoliko naime onaj tko je nanio štetu biva i sam oštećen u svojoj stvari. I to se pravedno također sadrži u Zakonu, Izl 22: „Ako tko ukrade vola ili ovcu pa ih zakolje ili proda, vratit će pet volova za jednoga vola i četiri ovce za jednu ovcu“. Treće se pak naziv uzvraćenoga trpljenja prenosi na dragovoljne razmjene, u kojima je s obiju strana djelovanje i trpljenje, ali dragovoljno umanjuje od pojma trpljenja, kako je rečeno. U svemu pak ovome mora nastati, prema razlogu komutativne pravednosti, naknada prema jednakosti, tako da naime uzvraćeno trpljenje bude jednako djelovanju. No ne bi uvijek bilo jednako ako bi netko trpio isto po vrsti što je učinio. Jer najprije doista, kada netko nepravedno ozlijedi osobu koja je viša, veće je djelovanje nego trpljenje iste vrste koje bi on pretrpio. I stoga onaj koji udari vladara ne biva samo zauzvrat udaren, nego se mnogo teže kažnjava. Slično također kada netko nekoga ošteti u njegovoj stvari protiv njegove volje, veće je djelovanje nego što bi bilo trpljenje ako bi se njemu oduzela samo ta stvar, jer onaj koji je oštetio drugoga ne bi u svojoj stvari bio ništa oštećen. I stoga se kažnjava time što vraća višestruko, jer nije samo oštetio privatnu osobu, nego i državu, kršeći sigurnost njezine zaštite. Slično također ni u dragovoljnim razmjenama ne bi uvijek bilo jednako trpljenje ako bi netko dao svoju stvar primajući tuđu stvar, jer je možda tuđa stvar mnogo veća od njegove. I stoga valja prema nekom razmjernom odmjeravanju izjednačiti trpljenje s djelovanjem u razmjenama, za što je pronađen kovani novac. I tako je uzvraćeno trpljenje komutativno pravedno. U distributivnoj pak pravednosti nema mjesta. Jer se u distributivnoj pravednosti ne promatra jednakost prema razmjeru stvari prema stvari, ili trpljenja prema djelovanju, odakle se naziva uzvraćeno trpljenje, nego prema razmjernosti stvari prema osobama, kako je gore rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: onaj oblik Božjega suda promatra se prema razlogu komutativne pravednosti, ukoliko naime uzvraća nagrade zaslugama, a kazne grijesima.
Odgovor na 2. prigovor: ako bi se nekome tko je služio zajednici uzvratilo nešto za pruženu službu, to ne bi bilo od distributivne pravednosti, nego od komutativne. U distributivnoj se naime pravednosti ne promatra jednakost onoga što netko prima prema onome što je sam uložio, nego prema onome što drugi prima, u skladu s mjerom jedne i druge osobe.
Odgovor na 3. prigovor: kada je nepravedno djelovanje dragovoljno, nepravda je veća, i tako se uzima kao veća stvar. Stoga joj treba uzvratiti veću kaznu ne prema razlici s obzirom na nas, nego prema razlici stvari.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.