Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 61, a. 2

Uzima li se na isti način u njima sredina

Prigovor 1. Čini se da se sredina na isti način uzima u distributivnoj i komutativnoj pravednosti. Jer obje se sadržavaju pod partikularnom pravednošću, kako je rečeno. No, u svim se dijelovima umjerenosti ili hrabrosti sredina uzima na jedan način. Dakle, i u distributivnoj i komutativnoj pravednosti sredina se ima uzimati na isti način.

Prigovor 2. Nadalje, oblik moralne kreposti sastoji se u sredini koja se određuje prema razumu. Budući dakle da jednoj kreposti pripada jedan oblik, čini se da u objema sredinu valja uzimati na isti način.

Prigovor 3. Nadalje, u distributivnoj pravednosti sredina se uzima pazeći na različito dostojanstvo osoba. Ali dostojanstvo se osoba uzima u obzir i u komutativnoj pravednosti, kao u kažnjavanjima; naime, više se kažnjava onaj tko udari vladara nego onaj tko udari privatnu osobu. Dakle, na isti se način uzima sredina u jednoj i drugoj pravednosti.

Naprotiv, Filozof kaže, u V. Ethic., da se u distributivnoj pravednosti sredina uzima prema geometrijskoj proporcionalnosti, a u komutativnoj prema aritmetičkoj.

Odgovaram: kako je rečeno, u distributivnoj pravednosti daje se nešto nekoj privatnoj osobi ukoliko je ono što pripada cjelini dužno dijelu. Što je doista utoliko veće ukoliko sam taj dio ima veće prvenstvo u cjelini. I stoga se u distributivnoj pravednosti utoliko više nekome daje od zajedničkih dobara ukoliko ta osoba ima veće prvenstvo u zajednici. Koje se prvenstvo u aristokratskoj zajednici uzima prema kreposti, u oligarhijskoj prema bogatstvu, u demokratskoj prema slobodi, a u drugima drukčije. I stoga se u distributivnoj pravednosti sredina ne uzima prema jednakosti stvari sa stvari, nego prema razmjeru stvari prema osobama, tako da naime, kako jedna osoba nadilazi drugu, tako i stvar koja se daje jednoj osobi nadilazi stvar koja se daje drugoj. I stoga Filozof kaže da je takva sredina prema geometrijskoj proporcionalnosti, u kojoj se jednako ne promatra prema količini, nego prema razmjeru. Kao kad bismo rekli da kako se odnosi šest prema četiri, tako se odnosi tri prema dva, jer je na objema stranama jednoipolstruki razmjer (proportio sesquialtera), u kojemu veće sadrži cijelo manje i polovicu njegovu, ali nema jednakosti pretiška prema količini, jer šest nadilazi četiri za dva, a tri nadilazi dva za jedan. No u razmjenama se vraća nešto nekoj pojedinačnoj osobi zbog njezine stvari koja je uzeta, kako je nadasve očito u kupnji i prodaji, u kojima se prvenstveno nalazi pojam razmjene. I stoga treba izjednačiti stvar sa stvari, tako da koliko ovaj ima više nego što je njegovo od onoga što je tuđe, toliko isto vrati onome čije je. I tako biva jednakost prema aritmetičkoj sredini, koja se promatra prema jednakom pretišku količine, kao što je pet sredina između šest i četiri, jer za jedinicu nadilazi i biva nadmašeno. Ako je dakle u početku svaki imao pet, a jedan od njih uzeo je jedno od onoga što je drugoga; jedan, naime onaj koji uzima, imat će šest, a drugome će preostati četiri. Bit će dakle pravednost ako se obojica vrate na sredinu, tako da se uzme jedno od onoga koji ima šest, i dade se onome koji ima četiri; jer tako će svaki imati pet, što je sredina.

Odgovor na 1. prigovor: u drugim moralnim krepostima uzima se sredina prema razumu, a ne prema stvari. Ali u pravednosti se uzima sredina stvari, i stoga se prema različitosti stvari na različite načine uzima sredina.

Odgovor na 2. prigovor: opći oblik pravednosti jest jednakost, u kojoj se distributivna pravednost slaže s komutativnom. U jednoj se ipak nalazi jednakost prema geometrijskoj proporcionalnosti, a u drugoj prema aritmetičkoj.

Odgovor na 3. prigovor: u djelovanjima i trpljenjima položaj osobe pridonosi količini stvari, jer veća je nepravda ako se udari vladar nego ako se udari privatna osoba. I tako se položaj osobe u distributivnoj pravednosti promatra po sebi, a u komutativnoj prema tome što se time mijenja stvar.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.