II-II, q. 61, a. 1
Postoje li dvije vrste pravednosti, razdjeljujuća i razmjenjujuća pravednost
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno postavljaju dvije vrste pravednosti, distributivna i komutativna pravednost. Naime, ne može biti vrsta pravednosti ono što šteti mnoštvu, budući da se pravednost usmjerava na opće dobro. Ali razdjeljivati zajednička dobra na mnoge šteti općem dobru mnoštva, kako zato što se iscrpljuju zajednička dobra, tako i zato što se kvare običaji ljudi; jer Tulije kaže, u knjizi De Offic.: „Gori postaje onaj koji prima, i pripravniji da isto uvijek očekuje“. Dakle, dioba ne pripada nekoj vrsti pravednosti.
Prigovor 2. Nadalje, čin pravednosti jest vratiti svakome što je njegovo, kako je gore navedeno. Ali u diobi se nekome ne vraća ono što je bilo njegovo, nego mu se iznova prisvaja ono što je bilo zajedničko. Dakle, to ne pripada pravednosti.
Prigovor 3. Nadalje, pravednost nije samo u vladaru, nego i u podložnicima, kako je gore navedeno. Ali razdjeljivati uvijek pripada vladaru. Dakle, distributivna ne pripada pravednosti.
Prigovor 4. Nadalje, distributivno pravedno tiče se zajedničkih dobara, kako se kaže u V. Ethic. Ali zajednička dobra pripadaju zakonskoj pravednosti. Dakle, distributivna pravednost nije vrsta partikularne pravednosti, nego zakonske pravednosti.
Prigovor 5. Nadalje, jedno i mnogo ne čine razliku u vrsti kreposti. Ali komutativna pravednost sastoji se u tome da se nešto vraća jednome; distributivna pak pravednost u tome da se nešto daje mnogima. Dakle, to nisu različite vrste pravednosti.
Naprotiv, Filozof, u V. Ethic., postavlja dva dijela pravednosti i kaže da je „jedan upravljački u raspodjelama, drugi u razmjenama“.
Odgovaram: kako je rečeno, partikularna pravednost usmjerena je prema nekoj privatnoj osobi, koja se uspoređuje sa zajednicom kao dio s cjelinom. Može se pak prema nekom dijelu promatrati dvostruki red. Jedan doista dijela prema dijelu, kojemu je sličan red jedne privatne osobe prema drugoj. I ovim redom upravlja komutativna pravednost, koja se sastoji u onome što se uzajamno događa između dviju osoba međusobno. Drugi se red promatra cjeline prema dijelovima, i ovome se redu prispodobljuje red onoga što je zajedničko prema pojedinim osobama. Kojim pak redom upravlja distributivna pravednost, koja je razdjeliteljica zajedničkih dobara prema razmjernosti. I stoga postoje dvije vrste pravednosti, naime komutativna i distributivna.
Odgovor na 1. prigovor: kao što se u darežljivosti privatnih osoba hvali umjerenost, a rasipnost se kudi; tako i u razdiobi zajedničkih dobara valja očuvati umjerenost, u čemu upravlja distributivna pravednost.
Odgovor na 2. prigovor: kao što su dio i cjelina na neki način isto, tako je i ono što je cjeline na neki način dijela. I tako, kada se od zajedničkih dobara nešto razdjeljuje na pojedince, svatko na neki način prima ono što je njegovo.
Odgovor na 3. prigovor: čin diobe zajedničkih dobara pripada samo onome koji upravlja zajedničkim dobrima, no ipak distributivna je pravednost i u podložnicima kojima se razdjeljuje, ukoliko su naime zadovoljni pravednom diobom. Premda se također dioba zajedničkih dobara katkad događa ne doduše državi, nego jednoj obitelji, čija se dioba može vršiti vlašću neke privatne osobe.
Odgovor na 4. prigovor: gibanja primaju vrstu od cilja kamo teže. I stoga zakonskoj pravednosti pripada usmjeravati ono što je privatnih osoba na opće dobro, ali usmjeravati obrnuto opće dobro na partikularne osobe putem razdiobe pripada partikularnoj pravednosti.
Odgovor na 5. prigovor: distributivna i komutativna pravednost ne razlikuju se samo prema jednome i mnogome, nego prema različitom razlogu duga; naime, na jedan se način nekome duguje ono što je zajedničko, a na drugi način ono što je vlastito.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.