II-II, q. 58, a. 9
Je li oko strasti ili samo oko radnji
Prigovor 1. Čini se da je pravednost oko strasti. Veli naime Filozof u II. Ethic. da je „oko užitaka i žalosti moralna krepost“. Užitak pak, to jest naslada, i žalost jesu neke strasti; kako je gore izloženo kad se raspravljalo o strastima. Dakle, pravednost, budući da je moralna krepost, bit će oko strasti.
Prigovor 2. Nadalje, po pravednosti se ispravljaju radnje koje su prema drugome. No takve se radnje ne mogu ispraviti ako strasti nisu ispravljene, jer iz neurednosti strasti potječe neurednost u navedenim radnjama; zbog požude naime spolnih užitaka ide se u preljub, a zbog prekomjerne ljubavi prema novcu ide se u krađu. Dakle, treba da pravednost bude oko strasti.
Prigovor 3. Nadalje, kao što je posebna pravednost prema drugome, tako također i zakonska pravednost. No zakonska je pravednost oko strasti, inače se ne bi protezala na sve kreposti, od kojih su neke bjelodano oko strasti. Dakle, pravednost je oko strasti.
Naprotiv, Filozof veli u V. Ethic. da je ona oko radnji.
Odgovaram: istina ovoga pitanja bjelodana je iz dvoga: ponajprije iz samoga subjekta pravednosti, a to je volja čiji pokreti ili čini nisu strasti, kako je gore izloženo; nego se samo pokreti osjetilne težnje nazivaju strastima. I zato pravednost nije oko strasti, kao što su umjerenost i hrabrost, koje su u srditome i požudnome, oko strasti. Na drugi način sa strane tvari. Jer pravednost je oko onoga što se odnosi na drugoga. No po unutarnjim strastima ne usmjeravamo se neposredno prema drugome. I zato pravednost nije oko strasti.
Odgovor na 1. prigovor: nije svaka moralna krepost oko užitaka i žalosti kao oko tvari, jer hrabrost je oko strahova i smjelosti. No svaka se moralna krepost usmjerava na nasladu i žalost kao na neke posljedične svrhe, jer, kako Filozof veli u VII. Ethic., „naslada i žalost jesu glavna svrha gledajući na koju svako pojedino nazivamo zlom ili dobrim“. I na taj način pripadaju također pravednosti, jer nije pravedan onaj tko se ne raduje pravednim radnjama, kako se veli u I. Ethic.
Odgovor na 2. prigovor: vanjske su radnje na neki način posredne između vanjskih stvari, koje su njihova tvar, i između unutarnjih strasti, koje su njihova počela. Događa se pak katkada da bude nedostatak u jednom od njih bez toga da bude nedostatak u drugome, kao ako netko prisvoji tuđu stvar ne iz požude posjedovanja, nego iz volje da naškodi; ili obrnuto, ako netko poželi tuđu stvar, a ipak je ne želi prisvojiti. Ispravljanje dakle radnji prema tome što završavaju na izvanjskim stvarima pripada pravednosti; no ispravljanje njihovo prema tome što potječu iz strasti pripada drugim moralnim krepostima, koje su oko strasti. Odakle prisvajanje tuđe stvari pravednost sprječava ukoliko je protiv jednakosti koju treba uspostaviti u vanjskim stvarima, a darežljivost ukoliko potječe iz neumjerene požude za bogatstvom. No jer vanjske radnje ne primaju vrstu od unutarnjih strasti, nego više od vanjskih stvari, kao od objekata; zato, govoreći po sebi, vanjske radnje više jesu tvar pravednosti nego drugih moralnih kreposti.
Odgovor na 3. prigovor: zajedničko je dobro svrha pojedinačnih osoba koje postoje u zajednici, kao što je dobro cjeline svrha svakoga od dijelova. Dobro pak jedne pojedinačne osobe nije svrha drugoga. I zato se zakonska pravednost, koja se usmjerava na zajedničko dobro, može više protezati na unutarnje strasti, kojima se čovjek na neki način raspolaže u samome sebi, nego posebna pravednost, koja se usmjerava na dobro druge pojedinačne osobe. Premda se zakonska pravednost ponajprije proteže na druge kreposti s obzirom na njihove vanjske radnje, ukoliko naime „zakon zapovijeda činiti djela hrabroga, i ona umjerenoga, i ona blagoga“, kako se veli u V. Ethic.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.