II-II, q. 58, a. 10
Je li sredina pravednosti sredina stvari
Prigovor 1. Čini se da sredina pravednosti nije sredina stvari. Pojam se naime roda čuva u svim vrstama. No moralna se krepost u II. Ethic. definira kao „izborni habitus koji se nalazi u sredini određenoj razumom s obzirom na nas“. Dakle, i u pravednosti je sredina razuma, a ne stvari.
Prigovor 2. Nadalje, u onome što je naprosto dobro ne može se uzeti prekomjerno i umanjeno, pa dosljedno ni sredina, kao što je bjelodano za kreposti, kako se veli u II. Ethic. No pravednost je oko onoga što je naprosto dobro, kako se veli u V. Ethic. Dakle, u pravednosti nema sredine stvari.
Prigovor 3. Nadalje, u drugim se krepostima zato veli da je sredina razuma a ne stvari što se različito uzima s obzirom na različite osobe, jer što je jednome mnogo, drugome je malo, kako se veli u II. Ethic. No to se također obdržava u pravednosti; naime, ne kažnjava se istom kaznom onaj tko udari vladara i onaj tko udari privatnu osobu. Dakle, također i pravednost nema sredinu stvari, nego sredinu razuma.
Naprotiv, Filozof u V. Ethic. određuje sredinu pravednosti prema aritmetičkoj razmjernosti, što je sredina stvari.
Odgovaram: kako je gore rečeno, druge moralne kreposti stoje ponajprije oko strasti, čije se ispravljanje ne promatra doli prema usporedbi sa samim čovjekom čije su strasti, prema tome naime što se srdi i žudi kako treba prema različitim okolnostima. I zato se sredina takvih kreposti ne uzima prema razmjeru jedne stvari prema drugoj, nego samo prema usporedbi sa samim kreposnim čovjekom. I zbog toga je u njima sredina samo prema razumu s obzirom na nas. No tvar je pravednosti vanjska radnja ukoliko ona, ili stvar čija je upotreba, ima dužan razmjer prema drugoj osobi. I zato sredina pravednosti stoji u nekoj jednakosti razmjera vanjske stvari prema vanjskoj osobi. Jednako je pak stvarno sredina između većega i manjega, kako se veli u X. Metaphys. Odakle pravednost ima sredinu stvari.
Odgovor na 1. prigovor: ova sredina stvari jest također i sredina razuma. I zato se u pravednosti čuva pojam moralne kreposti.
Odgovor na 2. prigovor: dobro naprosto veli se na dva načina: na jedan način ono što je na svaki način dobro, kao što su kreposti dobre; i tako u onome što je dobro naprosto ne treba uzimati sredinu i krajnosti. Na drugi način naziva se nešto naprosto dobrim jer je apsolutno dobro, naime razmatrano prema svojoj naravi, premda po zloporabi može postati zlo, kao što je bjelodano za bogatstva i počasti. I u takvima se može uzeti prekomjerno, umanjeno i sredina s obzirom na ljude, koji se njima mogu služiti ili dobro ili loše. I tako se veli da je pravednost oko onoga što je naprosto dobro.
Odgovor na 3. prigovor: nanesena uvreda ima jedan razmjer prema vladaru, a drugi prema privatnoj osobi. I zato valja drukčije izjednačiti obje uvrede po kazni. Što pripada različitosti stvari, a ne samo različitosti razuma.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.