Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 58, a. 3

Je li krepost

Prigovor 1. Čini se da pravednost nije krepost. Veli se naime u Lk 17: „kada učinite sve što vam je zapovijeđeno, recite: sluge smo beskorisne, što smo bili dužni učiniti, učinismo“. No nije beskorisno činiti djelo kreposti; veli naime Ambrozije u II. De officiis: „korisnošću ne nazivamo procjenu novčanoga dobitka, nego stjecanje pobožnosti“. Dakle, činiti što tko mora činiti nije djelo kreposti. A djelo je pravednosti. Dakle, pravednost nije krepost.

Prigovor 2. Nadalje, ono što biva iz nužde nije zaslužno. No dati drugome što je njegovo, što pripada pravednosti, stvar je nužde. Dakle, nije zaslužno. Činima pak kreposti zaslužujemo. Dakle, pravednost nije krepost.

Prigovor 3. Nadalje, svaka je moralna krepost oko onoga što se može činiti [agibilia]. No ono što se izvanjski uspostavlja nije ono što se može činiti, nego što se može proizvesti [factibilia], kako je bjelodano po Filozofu u IX. Metaphys. Budući da dakle pravednosti pripada izvanjski načiniti neko po sebi pravedno djelo, čini se da pravednost nije moralna krepost.

Naprotiv, Grgur veli u II. Moral. da se u četiri kreposti, naime umjerenosti, razboritosti, hrabrosti i pravednosti, čitava zgrada dobra djela uzdiže.

Odgovaram: ljudska je krepost „ona koja ljudski čin čini dobrim i samoga čovjeka čini dobrim“. Što doista dolikuje pravednosti. Čovjekov naime čin postaje dobar iz toga što doseže pravilo razuma, prema kojemu se ljudski čini ispravljaju. Odakle, budući da pravednost ispravlja ljudske radnje, bjelodano je da čovjekovo djelo čini dobrim. I kako Tulije veli u I. De officiis: „po pravednosti se ponajviše dobri muževi nazivaju“. Zato, kako na istome mjestu veli, u njoj je sjaj kreposti najveći.

Odgovor na 1. prigovor: kada netko čini što je dužan, ne donosi korist dobitka onome kome čini što je dužan, nego se samo suzdržava od njegove štete. Sebi ipak čini korist, ukoliko dragovoljnom i spremnom voljom čini ono što je dužan, a to znači kreposno djelovati. Zato se veli u Mudr 8 da „mudrost Božja trijeznosti i pravednosti uči, razboritosti i kreposti“, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima, naime kreposnima.

Odgovor na 2. prigovor: dvostruka je nužda: jedna prisile, i ova, jer se protivi volji, oduzima pojam zasluge. Druga je pak nužda iz obveze zapovijedi, ili iz nužde svrhe, kada naime netko ne može postići svrhu kreposti ako to ne učini. I takva nužda ne isključuje pojam zasluge, ukoliko netko ono što je tako nužno dragovoljno čini. Isključuje ipak slavu naddodatka, prema onome iz 1 Kor 9: „ako budem evanđelje naviještao, nema mi slave, jer mi nužda leži na leđima“.

Odgovor na 3. prigovor: pravednost ne stoji oko vanjskih stvari s obzirom na pravljenje, što pripada umijeću, nego s obzirom na to da se njima služi prema drugome.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.