II-II, q. 47, a. 9
Pripada li brižljivost ili budnost razboritosti
Prigovor 1. Čini se da briga ne pripada razboritosti. Briga naime uključuje određeni nemir; Izidor naime kaže, u knjizi Etymologiae, da se brižnim (sollicitus) naziva onaj koji je nemiran. No pokretanje ponajviše pripada težbenoj moći. Dakle, i briga. No razboritost nije u težbenoj moći, nego u razumu, kako je gore navedeno. Dakle, briga ne pripada razboritosti.
Prigovor 2. Nadalje, brizi se čini protiviti sigurnost istine, odatle se kaže u 1 Sam 9 da je Samuel rekao Šaulu: „o magaricama koje si prije tri dana izgubio nemoj biti zabrinut, jer su nađene“. No sigurnost istine pripada razboritosti, budući da je umna krepost. Dakle, briga se protivi razboritosti, više nego što bi k njoj pripadala.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže, u IV. Ethic., da „velikodušnu pripada biti spor i dokoličar“. Sporosti se pak protivi briga. Budući da se dakle razboritost ne protivi velikodušnosti, jer dobro nije dobru protivno, kako se kaže u Kategorijama; čini se da briga ne pripada razboritosti.
Naprotiv, kaže se u 1 Pt 4: „budite razboriti i bdijte u molitvama“. No budnost je isto što i briga. Dakle, briga pripada razboritosti.
Odgovaram: kako Izidor kaže, u knjizi Etymologiae, sollicitus se naziva kao solers citus (oštroumno brz), utoliko naime što je netko iz određene oštroumnosti duha brz u provođenju onoga što valja činiti. To pak pripada razboritosti, čiji je poglaviti čin oko onoga što valja činiti zapovijedati o onome o čemu se prethodno savjetovalo i sudilo. Odatle Filozof kaže, u VI. Ethic., da „treba uistinu brzo djelovati o onome o čemu se savjetovalo, a savjetovati se polako“. I odatle je to da briga vlastito pripada razboritosti. I poradi toga Augustin kaže, u knjizi De moribus Ecclesiae, da „razboritosti pripadaju straže i najbrižljivija budnost da ne bismo, dok se malo-pomalo prikrada zao nagovor, bili prevareni“.
Odgovor na 1. prigovor: pokret pripada uistinu težbenoj moći kao pokretačkomu počelu, ipak prema usmjeravanju i zapovijedi razuma, u čemu se sastoji narav brige.
Odgovor na 2. prigovor: prema Filozofu, u I. Ethic., „sigurnost se ne treba jednako tražiti u svemu, nego u svakoj pojedinačnoj tvari prema vlastitome načinu“. Budući pak da su građa razboritosti pojedinačne promjenjive stvari, oko kojih su ljudska djelovanja, ne može sigurnost razboritosti biti tolika da se posve ukloni briga.
Odgovor na 3. prigovor: za velikodušnoga se kaže da je spor i dokoličar ne zato što ni o čemu ne bi bio brižan, nego zato što nije prekomjerno brižan o mnogome, nego se uzda u ono u što se valja uzdati, i oko toga se ne brine prekomjerno. Prekomjernost naime straha i nepovjerenja stvara prekomjernost brige, jer strah čini sklona savjetovanju, kako je gore rečeno kad se raspravljalo o strasti straha.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.