II-II, q. 47, a. 7
Uspostavlja li sredinu u njima
Prigovor 1. Čini se da razboritosti ne pripada pronalaženje sredine u moralnim krepostima. Postići naime sredinu cilj je moralnih kreposti. No razboritost ne postavlja cilj moralnim krepostima, kako je pokazano. Dakle, ne pronalazi u njima sredinu.
Prigovor 2. Nadalje, ono što postoji po sebi ne čini se imati uzrok, nego je samo postojanje uzrok samoga sebe, jer se za svaku stvar kaže da postoji po svojemu uzroku. No postojati u sredini pripada moralnoj kreposti po sebi, kao postavljeno u njezinoj definiciji, kako je očito iz rečenoga. Dakle, razboritost ne uzrokuje sredinu u moralnim krepostima.
Prigovor 3. Nadalje, razboritost djeluje prema načinu razuma. No moralna krepost teži k sredini na način naravi, jer kako Tulije kaže, u II. Rhetorica: „krepost je habitus na način naravi suglasan s razumom“. Dakle, razboritost ne postavlja sredinu moralnim krepostima.
Naprotiv, u gore navedenoj definiciji moralne kreposti kaže se da „postoji u sredini određenoj razborom kako će mudar odrediti“.
Odgovaram: to samo što znači suobličiti se ispravnomu razumu jest vlastiti cilj bilo koje moralne kreposti; umjerenost naime to namjerava: da zbog požuda čovjek ne odstupi od razuma; i slično hrabrost: da od ispravnoga suda razuma ne odstupi zbog straha ili drskosti. I taj je cilj postavljen čovjeku prema naravnome razumu; naravni naime razum nalaže svakomu pojedincu da djeluje prema razumu. No kako i po čemu čovjek u djelovanju doseže sredinu razuma, pripada raspoređivanju razboritosti. Premda je naime dosezanje sredine cilj moralne kreposti, ipak se po ispravnu raspoređivanju onoga što vodi k cilju pronalazi sredina.
Odgovor na 1. prigovor: i po tome je očit odgovor na prvi prigovor.
Odgovor na 2. prigovor: kao što naravni djelatnik čini da oblik bude u tvari, no ipak ne čini da obliku pristoji ono što mu po sebi pripada; tako također i razboritost uspostavlja sredinu u strastima i djelovanjima, no ipak ne čini to da traženje sredine pristoji kreposti.
Odgovor na 3. prigovor: moralna krepost na način naravi namjerava dospjeti do sredine. No jer se sredina ne pronalazi na isti način u svemu, stoga nagnuće naravi, koje uvijek djeluje na isti način, za to ne dostaje, nego se zahtijeva razum razboritosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.